Blog - listopad 2007
utorak, listopad 30, 2007
Evo na jedno forumu sam naso ovu temu i izgledala mi je zanimljiva pa sam je odlucio objavit.
Hoagland tvrdi da je IAPETUS (Saturnov mijesec zapravo NLO)

 (http://www.enterprisemission.com/)

Cilj '2001 Odiseje u Svemiru' bio je Iapetus..na kojem, se nalazio Monolit...doorway...

Hoaglandove slike"


u sredini je Iapetus
ove malene kuglice su arheloska iskopina nevjerojatno slicnog oblika Iapetusu:

kuglice koje su iskopane u Juznoj Africi i nalaze se u muzeju Klerksdorp..Roelf Marx:
“… they are found in pyrophyllite, which is mined near the little town of Ottosdal in the Western Transvaal. This pyrophyllite (Al2Si4O10(OH)2) is a quite soft secondary mineral with a count of only 3 on the Mohs' scale and was formed by sedimentation about 2.8 billion years ago. On the other hand the globes, which have a fibrous structure on the inside with a shell around it, are very hard and cannot be scratched, even by steel [emphasis added] …." - citati sa gore navedenog Hoeglandovog sajta koga zanima, tamo ima puno zanimljivih teorija...
sta vi mislite...



dnevnici-NLO-a @ 13:24 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 22, 2007


Evo naso sam na forumu zanimljivu temu,pa sam je odlucio objavit:

PIRAMIDE - ENERGETSKA POSTROJENJA DREVNE CIVILIZACIJE

Egipatske piramide impresioniraju prosječnog čovjeka svojom starošću, grandioznošću, svrhom i brojem.
Jesu li drevne civilizacije bile puno naprednije nego što smo ih procijenili? Egipatske piramide, najtajanstvenije građevine na svijetu potiču puno pitanja i još više odgovora...

"Grobnice" bez mumija

Promatrati velike piramide kao grobnice više je nego pogrešno iz jednostavnog razloga što u njima nisu nikada pronađena tijela, već se takvo mišljenje oformilo na osnovu senzacionalističkih novinskih članaka iz vremena kada su Sir William Flanders Petrie, Richard William Howard-Vyse i drugi istraživači istraživali egipatske arheološke lokalitete, pa su grobnice u Dolini kraljeva poistovjetile s Gizom i piramidama, premda ta dva lokaliteta djeli 500 kilometara pustinje.
Jedina bliska piramida gdje su pronađene mumije je mala stepenasta Đoserova piramida, a i te su mumije donijete 2500 godina nakon njezine gradnje.

U centru svijeta

Plato Gize se nalazi u centru masa svih kontinenata na Zemlji kada se oni konformno preslikaju na površinu, i da meridijan koji prelazi preko platoa ima najveći udio kopnenih površina u usporedbi sa svim drugim zemljopisnim dužinama. Visina Velike piramide jednaka je prsoječnoj nadmorskoj visini kopna na Zemlji i iznosi 1/43200 Zemljinog polarnog radijusa, a u istom omjeru je i duljina stranice baze prema opsegu Zemlje, te da je zakrivljenost stranica piramida jednaka zakrivljnosti Zemlje. Tako dolazimo do zaključka kako su piramide bile u odnosu sa Zemljom i njenim vibracijama te da je plato Gize i njezina okolina pomno odabrana za izgradnju tih kolosalnih građevina.

Istraživanja Cristophera Dunna pokazala su da je Velika piramida bila drevni, vrlo precizni stroj za pretvorbu Zemljinih seizmičkih vibracija u druge upotrebljive i primjenjive vrste energije.

Velike piramide rabile su tehnologiju koja koristi vodu po principima koje su u novije vrijeme ponovno otkrili austrijski izumitelji Viktor Schauberger i Johann Grander.
Promatrajući plivanje pastrva Viktor Schauberger je zaključio kako voda, ukoliko nije obasjana suncem, ukoliko je na temperaturi od 4oC /anomalna točka vode) i ukoliko se giba na način koji on naziva vrtložno ciklonidalno spiralno gibanje može osobađati energiju i izazvati brojne efekte poput električnog nabijanja tvari u blizini vodenog toka, stvaranja vibracija i svjetlosnih efekata, te stvaranja potiska koji se može iskoristiti za pogon turbina.

PER KA ILI PER NETHER

Da Velike piramide nikada nisu bile gradjene kao grobnice može se zaključiti i iz tvrdnji Stephena S. Mehlera kako su drevni Egipćani, koje on oslovljava pravilno Kemićani (od 'KMT', što danas znači Crna zemlja, zbog plodnih crnih naplavina rijeke Nil, kako je glasio ispravan naziv onoga šta danas smatramo Egiptom), Velike piramide nazvali PR.NTR (Per NEther) što znači "Kuća Nethera", ili "Kuća prirodnih zakona". I premda egiptolozi danas smatraju Nethere Bogovima, treba reći da Kemićani uopće nisu imali bogove u onom smislu kako ih danas mi doživljavamo, već im je taj izraz označavao ili viša bića koja su donijela znanost, kulturu, naprednu poljoprivredu i arhitekturu, ili pak personificirane prirodne zakone koji upravljaju kreacijom.

S druge strane, grobnice su nazivane Per Ka ("Kuća fizičke projekcije", tj. mjesto fizičkog pokapanja fizičkog tjela Khat) i u prvo vrijeme to su bile nastambe s nadgrobnim kamenom, a tek kasnije su ih podizali kao male stepenaste piramide.
Hramovi su bili nazivani Per Ba ("Kuća Duha") i unjima su ljudi doživljavali izmijenjena stanja svijesti i stapanje s "bogovima".

Nastavak o tehnologiji vode

Drevni Kemićani su znali tu tehnologiju a tehnologiju koja koristi te zakonitosti nazvali su Asgar Nefer ('Asgat' je stara riječ koja označava vodu, a 'Nefer' je 'sklad' ili 'harmonija').
Ta tehnologija ne samo da je primjenjivana u Egiptu već, prema Zechariji Sitchinu, postoje vidljivi dokazi da su i južnoameričke piramide ovisile o vodi koja koja se podzemnim kanalima dovodila iz obližnjih rijeka i njihovih podzemnih tokova.
Egipćani su te dvije vrste vode nazivali "Mjesečevom vodom" i "Sunčevom vodom". Njihovim mješanjima u jajolikim posudama koje ih navode na vrtloženje ne samo energija već se implozijskom tehnologijom, sličnom onoj koju je otkrio Schauberger, može izvesti svojevrsna piroliza i tako voda rastaviti na plinove: vodik i kisik.

Odakle voda u piramidi, ili još bolje, odakle dvije vrste vode u piramidama? Postoji li trag akvedukata koji su dopremali vodu u podzemne odaje velikih piramida i odakle je stizala voda? Odgovor na ta pitanja je fascinantan: ne samo da postoje vrlo očuvani podzemni kanali koji su dan-danas puni vode te tragovi akvedukata, već i tragovi jezera koje je nekad postojalo pored piramida, pa čak i zid koji je tvorio umjetni bazen oko velike piramide.
Pažljivi promatrač može nazrijeti i nekadašnje dokove za pristajanje brodova, pa i sam 43-metarski brod od cedovina koji je pronađen 1954. godine u posebnoj odaji u stijenama ispod površine tla uz južnu stranu Velike piramide, a smatra se Brodom Sunca koji je vozio faraona na posljednje putovanje prije nego što je položen u grobnicu.
tuneli ispod platoa Gize protežu se i po 50 kilometara udaljenosti, nisu istraženi, ali su vidljivi svakom turistu koji na njih obrati pažnju. Tako se iz Sfinge nalazi tzv. Reiserov tunel koji seže 300 metara u podzemlje, završavajući u vodi.

Arapski pisac Abu Zeyd el Balkhy na osnovu astronomskih odrednica smješta nastanak Velike piramide u vrijeme prije 73.000 godina

TAJANSTVENA DREVNA TEHNOLOGIJA

Uzimajući u pbzir sve pretpostavke, još uvjek se ne nudi odgovor što su bile piramide, kako su radila i zašto su uopće sagrađene.
Piramide su plod vrlo napredne tehnologije, te je preciznost građevinske izvedbe tolika da se s njom ni današnja tehnologija ne može nositi. Kamenje je rezano i obrađeno sa srednjom preciznošću od 0,25mm, a pogreška od ravne linije duž čitavog silaznog hodnika koji vodi do podzemne odaje iznosi svega 6mm, što je daleko bolje od današnje tehnologije građenja modernih nebodera. Današnjoj industriji kamena u saveznoj državi Indijani u SAD-u trebalo bi 27 godina uz 100% proizvodnih kapaciteta samo da izreže i transportira količinu kamena potrebnu za izgradnju Velike piramide. Pretpostavlja se da je toliko i trajala gradnja piramida.
I na kraju, rupe izbušene metodom trepanacije u granitnom "sarkofagu", koji se nalazi u kraljevoj odaji, pokazuju da je cjevasto svrdlo ulazilo u materijal 500 puta dublje po jednom okretaju nego što bi danas mogla moderna dijamantna svrdla. Jedini način da se to postigne bilo bi upotrebom ultrazvučnih vibracija na nekih 19 do 25 kHz, pri čemu kvarc u granitu uslijed rezonancije gubi tvrdoću i omogućava svrdlu ulazak.
Ukratko, tehnlogija mikroprocesora u vrijeme kada, barem prema tvrdnji arheologa nije bilo ni kotača, a oruđe je bilo primitivno, bazirano na drvenim i bakrenim klinovima.

Tehnologija je postojala, znanje je očito bilo na zavidnom nivou, i drevna kemitska civilizacija je sagradila nevjerovatno precizne građevine. Takva preciznost i tehnološka ingenioznost zaista nije potrebna za megalomanske mastabe, tj. grobnice, pa se postavlja pitanje što je to što danas vidimo kao velike piramide, a što su Kemićani nazvali Per Netherima? ...

MICHIO KUSHI govori o piramidama i drevnoj tehnologiji

Neki ljudi misle da su piramide služile za pokapanje kraljeva, ali nije tako. Piramide su izvorno proizvodile energiju visoke frekvencije. Pi znači val visoke frekvencije. Ra je zvuk spirale. Mi znači sakupljanje, privlačenje. Do označava veliku zgradu. Pi-ra-mi-do. Piramida sakuplja snagu svemira. Energija dolazi iz zemlje. Dvije trećine od vrha piramide i jednu točku od dna nelazi se spremište energije. Odatle se prirodno automatski proizvodi energija kojom se opskrbljuje i potiče prirodan rast biljaka i usjeva

dnevnici-NLO-a @ 18:29 |Komentiraj | Komentari: 31 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 21, 2007



Istrazivac Mike Mitchell-Hedges je 1927. rasciscavao vrh jednog od hramova u gradu Maja Lubaantum-u (Belize). Njegova usvojena sedamnaestogodisnja kcerka Anna, koja mu je pravila drustvo, je iznenada primijetila kako nesto svjetluca. Ispod prasine je izvukla lijepo izvajanu kristalnu lobanju, ciji je vilica nedostajala. Tri mjeseca kasnije, pronasla je i vilicu desetak metara daleko od lubanje.Lobanja je napravljena od jednog, neobicno velikog, bloka prozirnog kvarcnog kristala. Visoka je 13 cm, dugacka 18 cm, a siroka 13 cm. Teska je oko 5 kg. Po velicini odgovara manjoj ljudskoj lubanji sa perfektno uradjenim detaljima. Nema kruznog izbocenja, sto znaci da je rijec o imitaciji zenske lubanje.Ubrzo je lubanja postala najcuveniji i najmisteriozniji komad drevnog kristala ikada pronadjen.

Kristalna lubanja Maja, Lubaantum, Belize

Kristalnu lubanju prate i kontroverze. Razliciti autori osporavaju da je Mitchell-Hedges (1882-1959) uopce vodio svoju kcer u Lubaantum. Zamjeraju mu da svoje “otkrice” nije ni pominjao sve do 1943. I, na koncu, tvrde da je on zapravo lubanju kupio na aukciji londonskoj Sotheby-ja 1943. godine. Osporavaju tvrdnje Mitchell-Hedges-a da je lobanja napravljena u doba Atlantide i onda prenesena Majama. Zamjeraju Anni da je nastavila ocevim “dezinformacijama”: ona tvrdi da je lobanja vanzemaljskog porijekla i da je bila na Atlantidi prije nego sto je prebacena u Belize. Skeptici tvrde da je lobanja napravljena u Njemackoj prije 150 godina po uzoru na Aztecke. Ali, sve ove tvrdnje, kao sto cemo vidjeti, ne opovrgavaju jedinstvena svojstva kristalne lubanje. Nazalost, ne postoji moderna tehnologija koja moze utvrditi starost kvarcnog kristala pa tako ni kristalnih lubanja. Jedino se mozemo osloniti na godine kada se pojedine kristalne lubanje prvi put pojavljuju u javnosti. Sto stariji datum, recimo XVIII ili XIX stoljece, to je i veca mogucnost da se radi o produktima antickih majstora ili nama nepoznate tehnologije. Kratkotrajna francuska okupacija Meksika tokom 1860-ih omogucila je da “istrazivaci” i trgovci dodju do kristalnih lubanja koje su, zatim, prodavali evropskim muzejima. Pariski Musee de l’homme (1878.) i londonski Museum of Man (1898.) su kao glavne izlozbene
modele imali prozirne kristalne lubanje cije je porijeklo nedvojbeno iz gradova Maja.Pariska lubanja je i danas izlozena javnosti u Trocadero muzeju u Parizu. Visoko-polirani kvarcni kristal izaziva divljenje. U muzejskoj brosuri se nagadja da je lubanja predstavljala Azteckog boga smrti Mictlantccuhtli-ja. Ne spominje se kako je muzej dosao do ovog eksponata, ali se pretpostavlja da je dio “Maksimilijanove kolekcije”. Dakle, iz doba francuske vladavine Meksikom. Lubanja je naglaseno izduzena.
Britanska kristalna lubanja trenutno nije izlozena pogledima posjetilaca. Medjutim, dostupne slike jasno pokazuju slicnost sa lubanjom Mitchell-Hedges-a. Jedina razlika je sto je ova u jednom komadu. Materijal je takodje prozirni kvarcni kristal. Samo je jedan naucni clanak objavljen o ovoj lubanji i to jos 1936. pod pokroviteljstvom Kraljevskog Antropoloskog instituta. Pronadjene izduzene lubanje su karakteristicne za hijeroglife Maja (na primjer moje fotografije glifa iz honduraskog Copan-a); isto tako ove lubanje se srecu i u Peruu te drevnom Egiptu (bog Ptah). Stura objasnjenja uz njih govore o bogovima odnosno vanzemaljcima sa superiornim misaonim karakteristikama. Spiritualna ucenja Maja govore o bicima koja su razumjela visu svijest i vladala mentalnim znanjima telepatije, telekineze i teleportacije.

Izduzene lubanje pronadjene na Yucatanu, Meksiko

Jos jedna kristalna lubanja privlaci paznju javnosti. Vlasnici su moji sugradjani: JoAnn i Carl Parks iz Houston-a. Oni su lubanju kupili od bioenergeticara sa Tibeta, Norbu Chen-a. Po njegovom priznanju, porijeklo lubanje su djungle Guatemale.Veze Maja sa misterioznim lubanjama se tu ne zavrsavaju. Nick Nocerino je 1979. dosao u kratkotrajni posjed prozirne kristalne lubanje ciji je vlasnik svestenik Maja. On je bio ovlasten da je proda po visokoj cijeni da bi nabavio hranu za svoje mjestane (!?) Lubanja nije kupljena, ali je pomno testirana: zvucnom frekvencijom, osiclirajucom opremom, psihometrijom, obojenim svijetlima, magnetima, zvukovima itd. Zakljucak: rijec je o perfektnom primjeru kristalne tehnologije.I, na koncu, agent jednog drugog svestenika Maja je 1982. ponudio lubanju od ametista  (ljubicastog kvarca) na prodaju u SAD. Te godine nije prodata. I, onda je, 1998. lubanja ponovo izronila na povrsinu trazeci kupca “teskog” milion dolara. Ponovo bez uspjeha.

Vratimo se tamo gdje je sve pocelo.

Nakon smrti Mitchell-Hedges-a, umjetnicki restaurator Frank Dorland je dobio dozvolu (1970.) da testira cuvenu kristalnu lubanju u laboratoriji Hewlett-Packard-a (Santa Clara, California).

Ovi testovi su pokazali niz anomalija.

Lubanja je potopljena u benzil-alkohol sa zrakom svjetlosti koja je prolazila kroz nju. Uoceno je da lubanja i vilica poticu od istog kristalnog bloka. Ono sto je zaprepastilo laborante bila je cinjenica da su i lubanja i vilica izradjene sa nepostovanjem prirodne kristalne. U modernoj kristalografiji je, naime, prva procedura da se odredi kristalna os da bi se sprijecilo pucanje kristala tokom procesa obrade. U slucaju kristalne lubanje Maja kao da su njeni kreatori raspolagali takvom tehnologijom da ih nije brinula mogucnost da kristalni blok moze da pukne.Nepoznati umjetnik nije koristio metalne alate. Mikroskopska analiza nije pokazala ni najmanje znakove ogrebotina na kristalu koji bi mogli nastati upotrebom takvih alata. Naravno, dodatni je problem cvrstoca kristala (Moh faktor 7) zbog koje ni vecina modernih alata ne moze zagrebati povrsinu kristala. Iz danasnje perspektive, jedini nacin na koji je kristal obradjen bio bi slijedeci: prvo je oblikovana gruba forma lubanje uz koristenje dijamantskog alata. Zatim je fina obrada i poliranje izvrseno uz mnogobrojne aplikacije tekucina i kristalnog pijeska. Uz upotrebu te tehnologije bilo bi potrebno 300 godina kontinuiranog rada da se napravi tako perfektna kristalna lubanja. Zdrav razum nam govori da je istina negdje drugo. Ili su drevni narodi raspolagali nama nepoznatom naprednijom tehnologijom, ili je kristalna lubanja nastala kao kreacija posjetioca iz svemira. Ili, kombinacijom ova dva rjesenja.

Engima ne zavrsava sa procesom izradom lubanje.

Od jagodicne kosti prema ivicama lubanje formirani su kristalni lukovi koji su odvojeni od same lobanje. Ovi lukovi imaju funkciju svjetlosnih cijevi koji koriste principe moderne optike… i prenose svijetlo od baze lubanje do ocnih duplji. Ocne duplje su minajaturne konkavne lece koje takodje prenose svjetlo iz izvora prema gornjoj strani lubanje. I, na koncu, u unutrasnjosti lubanje je vrpcana prizma i maleni svjetlosni tuneli koji omogucavaju da predmeti ispod lubanje bivaju osvijetljeni i uvecani.Richard Garvin, autor knjige o kristalnoj lubanji, vjeruje da je ona bila dizajnirana da stoji iznad svjetlosne zrake. (Richard Garvin, “The Chrystal Skull”, 1973) Razliciti svjetlosni transferi i efekti prizme bi dovodili do osvjetljenja citave lubanje i ocnih duplji. Frank Dorland je izvodio svjetlosne eksperimente i biljezio da se lubanja “zapali svijetloscu kao da je na vatri”. (Frank Dorland, “Chrystal Healing: The Next Step”).Vec smo rekli da je lubanja napravljenja iz dva dijela. Vilice savrseno pristaju uz glavu za koju se zakace sa dva udubljenja. Ona omogucavaju vilicama da se otvaraju i zatvaraju. Sama lubanja ima dvije male rupice sa strana koje su vjerovatno sluzile da se lubanja pricvrsti u mjestu. U perfektno mirnim uslovima lubanja bi ostajala nepokretna. Mali vjetric bi, na primjer, dovodio do ispadanja iz balansa i pomicanja naprijed-nazad. U tim trenucima bi se vilice otvarale i zatvarale kao kontra-balans. Stvarao bi se vizuelni efekat da se nalazimo ispred “zive” lubanje koja govori (otvara-zatvara usta) i artikulira (klimanje glavom gore-dolje, naprijed-nazad). Koja je onda bila svrha ove kristalne lubanje? Da bude inteligentna igracka? Ili nesto vise? Mnogi posmatraci su primjecivali da lubanja mijenja boje. Nekada se frontalna kost zamagli i izgleda kao bijeli pamuk; u drugim trenucima je perfektno providna. Ponekad se formiraju tamne tacke prvo na desnoj strani da bi ubrzo zatamnile citavu lubanju. Zatim se tacke povlace i misteriozno nestaju.Posmatraci bi prijavljivali da se desavaju cudne stvari u ocnim dupljama. Vidjeli bi scene gradjevinskih objekata, iako je lubanja imala crnu pozadinu. Zabiljezeni su slacajevi da se cuje zvuk zvona koji dolazi iz dubine lubanje…Bazirano na dosadasnjim iskustvima i efektima koji lubanja ima na svoju okolinu moze se zakljuciti da ona utjece na svih pet fizickih cula. Mijenja boju i svijetlo, emitira miris, kreira zvuk, daje senzacije toplote i hladnoce onima koji je dodirnu (mada je lubanja uvijek na istoj sobnoj temperaturi). Cak je i proizvela osjecaj zedji i ukusa kod nekih posjetilaca. Dorland je misljenja da je rijec o fenomenu u kome kristal stimulira nepoznate dijelove mozga otvarajuci psihicka vrata. On zakljucuje: “Kristal kontinuirano emitira elektricne radio valove. S obzirom da mozak radi istu stvar, oni medjusobno komuniciraju.” On je uocio da se ciklicna dogadjanja u lubanji mogu povezati sa polozajima Sunca, mjeseca i planeta na nebu.Sugestije niza drugih istrazivaca su takodje intelektualno izazovne. Marianne Zezelic tvrdi da lubanja “…stimulira i pojacava psihicke sposobnosti. Kristal sluzi kao akumulator zemaljskog magnetizma. Fokusirajuci se na kristalnu lubanju, oci uspostavljaju harmonicnu relaciju i stimuliraju magnetizam prikupljen u tom podrucju mozga poznatom kao cerebelum.” Na taj nacin cerebelum postaje rezervoar magnetizma koji utjece na kvalitet magnetnog protoka kroz nase oci. Uspostavlja se nesmetani protok magnetizma izmedju kristalne lubanje i posmatraca. Kolicina energije koja ulazi u mozak se povecava; nadrazuju se magnetni polovi mozga koji se nalaze tacno iznad ociju. I slijedeca stvar koja se desava su psihicki i parapsiholoski fenomeni.Ostajuci na istom tragu, Tom Bearden, americki ekspert u polju psihotronickih studija, vjeruje da kristalna lubanja u rukama iskusne osobe, moze postati instrument lijecenja. Frekvencija kristalne lubanje se moze prilagodjavati frekvenciji uma i tijela pacijenta… cime se pojacava blagotvorna energija… ciji se utjecaj moze prvo uociti na auri pacijenta. U ovom slucaju kristalna lubanja ima svrhu pojacala i prijenosnika psihicke energije i zemaljskih energetskih sila. Kada se sumiraju dosada prikupljena znanja o kristalnoj lubanji Maja ne cudi da eksperti kao Frank Dorland tvrde da je “…bukvalno nemoguce da se danas, sa nasim nivoom tehnologije, duplicira nesto kao kristalna lubanja.” Ili, kako bi jedan od kristalograficara iz laboratorije Hewlett-Packard-a rekao: ”…ova prokleta stvar jednostavno ne bi trebala da postoji!” Ali, eto, ona postoji. Uprkos tome sto ne mozemo objasniti tehnologiju kojom je napravljena. Niti mozemo do kraja razluciti svrhu kojoj je sluzila. Jedino sto znamo je da su se Maje sluzile njima. I da su bile perfektne.

dnevnici-NLO-a @ 19:13 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
Evo naso sam i ovu verziju price,malo zanimljivija...

Pravu lavinu pokrenuo je 1957. Robert Lusar knjigom "Njemačka tajna oružja Drugog svjetskog rata" pa, iako je letećim tanjurima posvetio tek dvije stranice, mit je rođen. Bugarski emigrant Vladimir Terziski, koji se predstavlja kao predsjednik Američke akademije disidentskih znanstvenika, 1993. objavio je knjigu "Bliski susreti Kugelblitz vrste", prikaz revidirane povijesti u kojoj su nacisti pobijedili. Piše o izvanzemaljskoj rasi koja je počela surađivati s Nijemcima potkraj 20-ih godina, koja im je prenijela filozofska, kulturna i tehnološka znanja.
Prvi antigravitacijski leteći tanjur RFZ-1 konstruiran je između 1942. i 1943., a dizajn je doživio svoj vrhunac gradnjom svemirske stanice Andromeda. Štoviše, tvrdi da su se Nijemci spustili i na Mjesec, i to 1942. godine! Čak i ovako fantastične, tvrdnje donekle potvrđuje izjava američkog protuobavještajnog časnika Richarda l. Cornwella koji je 1945. u podzemnoj tvornici ispod planine Harz vidio nedovršenu letjelicu koja je opisom odgovarala Andromedi.
Tajna "Foo fightera"
Gorivo za priču o nacističkim letećim tanjurima viđenja su čudnih svjetlećih objekata iznimnih manevarskih mogućnosti iznad Njemačke od 1943. do 1945., koji su prozvani "Foo fighteri". Iako je savezničko zapovjedništvo u pravilu odbacivalo tvrdnje da su viđene takve pojave, objašnjavajući ih zamorom članova posade ili prirodnim fenomenima, teško je povjerovati u kolektivno haluciniranje veteranskih, bar dvočlanih, a češće i tročlanih, posada savezničkih lovaca.
"Foo fighteri" nakon kapitulacije Njemačke više nitko nije vidio, no 1950. talijanski zrakoplovni inženjer u listu "Il Giornale dItalia" objavio je da su "Foo fighteri" zapravo nacistički leteći tanjuri proizvedeni u Bečkom Novom Mjestu. Uskoro se oglasio i drugi Talijan, Giuseppe Belluzzo, koji je iste godine izjavio da su Talijani još 1942. počeli razvijati okrugli zrakoplov, no da su njihovu zamisao proveli Nijemci.
S obzirom na to da je bio priznati konstruktor zrakoplovnih turbina, njegove tvrdnje nisu prošle bez odjeka. Vijesti su se brzo širile pa je samo nekoliko dana poslije u njemačkom listu "Der Spiegel" Rudolph Schriever izjavio da je i on od 1942. radio na projektiranju letećeg tanjura. Kazao je da je njegov prototip bio spreman za pokusne letove početkom 1944., no zbog napredovanja saveznika, uništen je zajedno s nacrtima.



dnevnici-NLO-a @ 00:10 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, listopad 20, 2007
Pag triangle


Samo koji kilometar od Novalje, na vrhu Velo tusto čelo, nalazi se prirodni fenomen, megalitski otisak u kamenu poznat kao "Paški trokut". Trokut je istokračan, veličine 32x32x22 metara i ima oblik otiska glačala. Iako fenomen nije do kraja rasvijetljen i istražen, njegov nastanak neki povezuju s pojavom NLO-a nad cijelim paškim područjem u prošlim vremenima.
Nastanak Paškog trokuta Objašnjenju nastanka Paškog trokuta u prilog ide usporedba trokutastih temelja nastambi Lepenaca u Đerdapskoj klisuri iz doba mezolitika prije oko 9000 godina. Trokutasti temelji od samo 30 stupnjeva pokazali su se preuski te su s vremenom građeni udvostručene širine-60 stupnjeva, pa i takve nastambe su bile pretijesne za duže obiteljsko stanovanje i vrlo komplicirane za izgradnju. Ipak, Lepenci su, poslije svakog razaranja poplavom Dunava, uporno ponavljali staru pogrešku tisućama godina, podižući tako arheološki "hram sa sedam terasa". Razvili su kult trokuta pa su i povlaštene Lepence pokapali u obliku trokuta. Razlog je morao biti silno važan i strogo poštovan. Zagonetka kulture Lepenaca prepoznatljiva je na ornamentici urezanoj na krupnim valuticama iz Dunava koja podsjeća na isto tako zagonetnu kulturu Maja. Obje kulture odišu simbolikom svemira. Jedinstveni slučaj u arheologiji kao i jedinstvena pojava Paškog trokuta nalaže zaključak da su i Lepenci morali vidjeti trokutaste letjelice kao i lovci na otoku Pagu. Gradeći takve nastambe, zacijelo su lepenci vjerovali da će i oni u trokutima dosegnuti zvijezde. Osim misterioznog paškog trokuta na otoku Pagu se sve češće pojavljuju i neobjašnjive NLO pojave. Iako nas kronološki iskazi svjedoka o neobičnim pojavama NLO-a vraćaju još u davne šezdesete, posljednjih nekoliko godina učestalost neobičnih pojava na otoku Pagu je sve veća. Iz iskaza svjedoka prva ozbiljnija (zabilježena) pojava dogodila se šezdesetih godina kada je tijekom poslijepodneva sjeveroistočno od samog grada Paga viđen svjetleći leteći objekt, trokutastog oblika, koji je isijavao čudnu svjetlost. Ovom događaju svjedočilo je tridesetak mještana grada Paga, a postoji i policijski zapisnik tog događaja. Neobične leteće pojave u više su slučajeva bile iskaz anonimnih očevidaca koji nisu htjeli medijsku pozornost najviše iz razloga da ne budu ismijani. Takvih slučajeva je mnogo a sve pojave događale su se na području otoka Paga. U prosincu 1997. godine pojava neobičnog svjetla primijećena je iznad južnog djela otoka, pojavu su prvi primijetili otočki policajci, zatim su je u nekoliko narednih dana promatrali mještani Dinjške, okolice Zadra, Karlobaga i drugi. O ovom događaju puno se izvještavalo u dnevnom tisku a najznačajnije izvatke možete naći na ovoj stranici. Događaj od 20. travnja 1999. godine oko 17 sati, prema očevicima svjedoči o novoj pojavi neobične svjetlosti okruglog oblika s repom na području sjeverozapadnog djela grada Paga.
(uzeto sa sluzbene stranice Paga)

dnevnici-NLO-a @ 12:08 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, listopad 19, 2007
Isto tako čudno, Sumerani su opisali sve planete, veličinu, težinu i položaj. 5000. godina prije Kopernika.Opisali su Uran i Neptun. Tko im je mogao reći sve te podatke, kada nisu imali sredstva kojima bi mogli sve to saznati.Možda su im te podatke dali bića koja su vidjela sve te planete?
Te planete je tek 1986. letjelica Voyager izbliza proučila.
 Sumerani su također poznavali DNK 5000. godina prije suvremene medicine.
U egipatskoj Knjizi mrtvih, napisanoj prije 3,500. čitamo ovaj opis svemira:
"Tamo nema zraka, dubina tog mjesta je neizmjerna, a njegova crnina je crnja od najcrnje noći."
U Lukijanovim Istinitim povijestima, napisanim prije 2,100 godina, opisuje se let na Mjesec. Taj opis kao da potječe od nekog današnjeg astronauta:
"Nastavljajući naš let u svemir, sedam dana i isto toliko noći, osmog dana smo ugledali pred sobom nešto poput Zemlje. Bio je to blještavi otok koji je oko sebe širio svjetlo".

Ovo su, svakako, nevjerojatni zapisi ljudi u pradavnim vremenima prije čak 5000. godina.
Treba li povjerovati takvim zapisima? Mislim da da, jer ono što su vidjeli ti ljudi sigurno nisu bili avioni niti sateliti. To je bilo nešto neidentificiro




dnevnici-NLO-a @ 13:45 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 17, 2007
Africko pleme Dogon!

Dogoni su zapadno-africki narod (drzava Mali) koji ima napredno i neobjasnjivo znanje o zvijezdama Sirius A i Sirius B.

Dogoni, dakle, posjeduju odredjeno znanje o astronomiji koje je nemoguce otkriti bez modernih teleskopa. Znaju za postojanje Sirius B koji je moguce vidjeti na mracnom nebu srednje velikim teleskopom, a prostim okom nikako. Svakih 60 godina Dogoni odrzavaju ceremoniju koja oznacava vrijeme potrebno Sirius B da napravi krug oko Sirius A.

Postoje razlicite teorije od kuda Dogonima to znanje. Jedna od teorija je da su Dogoni info dobili od vanzemaljaca iz Sirian sistema, tzv. Nommos. Ovu ideju razradio je Robert Temple u knjizi The Sirius mystery. Temple tvrdi da su Nomosi dali Dogonima znanje koje su Dogoni prenosili dalje usmenom predajom. Teorija da su sami dosli do toga mi je malo klimava, ali ko zna… Sve je moguce. Teorija da su dobili znanje od Egipcana mi je vise prihvatljiva. Ako je pak Sirius B bio crveni patuljak (sad je bijeli) prije par soma godina, onda postoji sansa da su ga Dogoni vidjeli golim okom. No ako je i onda bila vidljiva, kako Dogoni sada kad nije vidljiva znaju da je jos uvijek tamo. Dogoni osim znanja o Sirius A i Sirius B ne posjeduju neko veliko znanje o astrologiji, pa cak ni o Suncevom sustavu. Dakle, ekipa se specijalizirala striktno za Sirius. Spekulira se cak i o postojanju Sirius C.






Sirius A je je jedna od uopce najsjanijih zvijezda na nasem nebu, a nalazi se u sazvijezdju Canis Major (Veliki pas) i nosi nadimak Pseca zvijezda.

dnevnici-NLO-a @ 12:16 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, listopad 16, 2007
Kako znamo vecina negira postojanje NLO-a,izvanzemaljaca,itd..
Kako onda objasnit da pleme u africi ima,u svojim spiljama ucrtane NLO-e i izvanzemaljce, i da slave radjanje zvijezde Sirius(neznam pise li se ovako) svakih 70 god ,a moguce ju je vidjet jedino elektronskim teleskopom.pozz

dnevnici-NLO-a @ 20:28 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare

- Postoje mnoge opasnosti u svezi plasiranja informacija vezanih uz NLO. Sve donedavno gotovo nikakav stupanj zaštite nije bio dostupan osobama koje su takve podatke davale u javnost. Da tome nije tako , Cooper bi zbog toga (on je naime dao mnoge podatke istovremeno raznim ljudima i institucijama - novinama , zakonodavcima , te raznim utjecajnim osobama ) zasigurno platio određenu cijenu. Kome i zašto , to i je ono što privlači pozornost. Upravo stoga što je on medijski proboj učinio tako brzo i temeljito , više nikome nije bilo u interesu na neki način ušutkati dotičnoga gospodina Coopera , jer bi to tada (u situaciji kada je većina "zabranjenog" materijala u slobodnom opticaju ) samo podiglo vjerodostojnost iznesenog sadržaja. Početkom 1990. još uvijek su egzistirale razne polemike u određenim krugovima vezane uz to kakav bi stav trebalo zauzeti u pogledu slučaja Cooper. Uglavnom se dvoumilo oko prijetnji ili jednostavne medijske diskreditacije.

- Kampanja koja je pokrenuta stajala je otprilike milijun dolara, a temelj joj je bila diskreditacija po jednostavnoj osnovi , u srži koje leži financijska motiviranost. Praksa joj je bila na razne načine pokazati , ili navesti na miljenje , da je Cooper uzeo gomilu podataka iz raznih izvora i sve ih objedinio sa određenim lajtmotivom, te kao takve plasirao u javnost. To je trebalo objelodaniti "šarlatanstvo" kakvim se bavi gospodin Cooper. Takva kampanja je trebala biti sustavno provođena kroz razna NLO udruženja (koja su uglavnom pod kontrolom) , specijalizirane časopise , razne članci itd. Sve bi to bilo u svrhu prezentiranja mnoštva tragova koji bi doveli do potpune nevjerice i konfuzije. Planirana akcija trebala je završiti koncem 1990.

- U svemu tome bitno je uvidjeti jedno , a to je da za takve "krugove moći" jedina prava opasnost bila prihvaćanje i ozbiljno razmatranje Cooperovih navoda jedino u širim razmjerima i to u utjecajnim krugovima. Sve dok je cijela priča interesantna rijetkim entuzijastima ona ne predstavlja moguću prijetnju zakulisnim igrama. Sada , na koncu te afere , imamo pojedince koji svjedoče, unatoč strahu od atentata, pojedince koji se više ne boje iznijeti što znaju. Naposljetku previše toga je viđeno da bi se vječno šutilo. Svjedoci smo početka kraja "vječne" magle koja je obavijala tu tematiku. Upravo zbog toga objavit ćemo sljedeće podatke.

- Klasificirane vrste -

- Sadašnji broj vrsta vanzemaljaca koji su došli u kontakt sa našim planetom je devet, s tim da od tog broja sedam vrsta dolazi u permanentni kontakt, a pet su utjecajne vrste, odnosno vrste koje na razne načine utječu na zbivanja na Zemlji. Suprotno informaciji koju vlada SAD-a može dati, nisu svi vanzemaljci prijateljski raspoloženi izaslanici Galaktičke Svemirske Konfederacije.


- Zeta Reticuli Sivi - mali -

- Ova vrsta dolazi sa Zeta Reticulana, pokraj zvijezde Bernard, koja je susjedno sazviježđe Oriona. Oni su vrlo niski (oko 3.5-4 stope - cca. 120cm), sivkastosrebrni i nemaju organa za reprodukciju kao ni probavni trakt, odnosno oni su potpuno atrofirali. Cijela njihova vrsta stvorena je kloniranjem, koje se vrši već nekoliko tisuća godina. Jedno od obilježja im je i poprilično jednostavan oblik lica - velike oči, mali otvor usta, dok nos ne postoji. Oči su im oblika badema i crne su boje. Kao rezultat evolucije bez uobičajene izmjene genetskog materijala (spolnim putem) , seksualni organi i probavni trakt potpuno su zakržljali, te ta vrsta nije u mogućnosti hraniti se na nama uobičajen način ili se baviti seksualnom aktivnošću. Napomenimo da su bliski rođaci familije insekata. Oni su povezani na određeni način sa sakaćenjem stoke. Naime, prilikom procesa kloniranja određene supstance iz dijelova tijela stoke stabiliziraju i podržavaju cijeli postupak. Te supstance se smještaju ispod jezika i daju hranu, te stabiliziraju životne funkcije na određeno vrijeme. One se nalaze u određenim sluznicama - nosnim, genitalnim, na usnama, u rektumu - ali i u nekim organima, te služe umjesto hrane.

- Ipak, to nije jedini način "prehrane" ove vrste. Može se zamijetiti da sakaćenja stoke često rezultiraju potpunim nestankom krvi iz tijela životinje. Oni naime, u svojim bazama imaju ogromne spremnike u kojima drže organe, kako životinja tako i ljudi, koji plutaju u grimiznoj tekućini u koju jednostavno "uplivaju" i apsorbiraju hranjive tvari kroz kožu. U procesu apsorpcije i eliminacije koriste vodik-peroksid. Taj spoj također čuva kako tekućinu, tako i organe da se ne pokvare. Pošto su bez probavnog trakta, izlučivanje vrše putem kože. Taj proces na određeni način podsjeća na izlučivanje u biljaka. Tu se također koristi vodik-peroksid kao stabilizator procesa. Njih se često proglašava malim zelenima, jer poprime zelenkastu boju ukoliko nisu apsorbirali dovoljno hranjivih tvari. Kada su u tom stanju, postaju vrlo zli.

- Kloniranje ove vrste može se obavljati prilično brzo, tako da proizvodimo sintetičke kopije. Njihova je tehnologija puno razvijenija od naše, pa su upravo zbog toga sa njima postignuti sporazumi koji predviđaju razmjenu istih.Ova vrsta nije sama svoj gospodar - podložni su gmazolikoj vrsti ljudi koja je sa njihovog rodnog planeta. Oni traže slobodu od svojih gospodara, ali su istovremeno i puni poštovanja prema njima. Zbog svega gore navedenog, čini se da imaju želju za suradnjom sa ljudima, kojom bi u budućnosti mogli iskusiti slobodu koju nemaju na svojoj planeti. U tom nastojanju nadaju se glavnoj ulozi na Zemlji, naravno u smislu gospodarenja, ili u najmanju ruku žele posjedovati dovoljno snage da se osiguraju od služenja bilo kojoj drugoj vrsti

- Imaju dvije vrste - jedna je slična sokolima, a druga golubovima. Zadnji više saginju poslovnosti u odnosu sa ljudskom vrstom, dok su drugi više žestoki, netaktični i sirovi. Zete trebaju ljudsku pomoć u budućem sukobu (slijedi u idućih 20 godina) sa svojim gospodarima. Ta najava odgovara takozvanom asteroidu koji je na putu prema Zemlji, a u biti je kolonija koja broji 30 milijuna gmazolikih vanzemaljca. Asteroid je trenutno skrenuo putanju prema sazviježđu Draco.

- Belletrax Sivi - niski -

- Niski Sivi (niži su od prethodne vrste) su iz zvjezdanog sustava koji je do Oriona, odnosno pokraj ramena lika smještenog u sustavu Belletrax. Po vanjskom izgledu su patuljasti - visoki svega oko 60 centimetara. Nisu toliko izravni, ali ništa manje zli prema ljudima od Zeta. Obe te vrste su genetski povezane i međusobno slične, osim visine, naravno.


- Orion Sivi - visoki -

- Oni su druga vrsta Sivih. Obilježje im je velik nos i visina i do 2.5 metara. Baza im je na Aleutima, a nedavno su viđeni u istočnom dijelu Rusije. Neprijateljski su raspoloženi, ali manje zli prema ljudima. Njihova je preokupacija utjecaj kroz kontrolu politike. U njihovom su posjedu određene tehnologije koje im omogućuju izvođenje nekih akcija koje se kasnije karakteriziraju kao "nadnaravne pojave". U ruskom incidentu žena kojoj je noga bila deformirana, bila je oteta od te vrste, te je puštena tisućama milja dalje od mjesta otmice. Nakon toga noga joj je bila izliječena, bolje rečeno transplantirana joj je druga. Može se steći dojam da su dobronamjerni prema ljudima, ali se iza svega krije činjenica da njima ljudi u biti koriste kao zamorci u provođenju raznih pokusa - uglavnom se radi o genetskom inženjeringu. Oni su uzgojili ruke i noge, te ostale dijelove tijela u svojevrsnoj maternici načinjenoj od ljudskog tkiva. Noga može izrasti iz tijela, ruke iz sredine trbuha itd. Sve je to učinjeno injektiranjem određenih genoma u tkivo i upotrebom elektro-magnetskih naboja. Na taj način ova je vrsta sposobna "proizvesti" ljudske organe, te tako pomoći unesrećenim ili invalidnim ljudima - ili pak, za osobne potrebe održavanja životnih funkcija. Njihov je interes kontrola masa na Zemlji, što su donekle i ostvarili određenim sporazumima izvojevanim u pregovorima.

- Sivi općenito - 



- Svi sivi do određenog stupnja trenutno utječu na zbivanja na Zemlji. Glavno im je obilježje da nemaju dubljih osjećaja ili suosjećanja. Vrlo su hladni, proračunati, a našu vrstu vide kao inferiornu. Zgodna je usporedba odnosa njih naspram nas kao stočara prema svojoj stoci. Njihovo razumijevanje odnosa među ljudima ima granice njihovog zapažanja, ali bez uključenja emocija. Ovi vanzemaljci su na istom stupnju razvoja na kojem su kanibali kod naše vrste. Glavno im je viđenje naše vrste kao podređene. Hrane se žljezdanim izlučevinama ljudi, te su radi toga kadri i ubiti ili oteti ljudsku jedinku te na taj način doći do njima prijeko potrebnih tvari. Upravljanje genima jedan je od načina na koji vide opstanak svoje vrste. Na određeni način mi smo njihovi spasitelji. Tu nam se bar pruža prilika da imamo kakav-takav utjecaj na vanzemaljce kao entitet. To ne bi bilo prvi put da civilizacija kao modus svog opstanka izabere umjesto izravnog sukoba "prihvaćanje" neprijatelja.
Sjetimo se samo Tatara koji su napadali Rusiju, da bi ih ista ta Rusija u roku od sto godina uključila u svoje društvene tokove, te na taj jednostavni način porazila, odnosno sebe zaštitila od sigurne propasti u koju bi je odveo vojni sukob.

- Plejadenci -

- Oni su daleki srodnici ljudske vrste. U davnoj prošlosti od njihove je vrste genetskim inženjeringom stvoren čovjek. Na višem su stupnju duhovnog razvoja od većine ljudi na Zemlji. Slični su nama i jedina su vrsta kojoj čovjek donekle može vjerovati, a obilježje im je plava kosa i svijetla put. U prijateljskim su odnosima sa Međugalaktičkom Svemirskom Konfederacijom. To nipošto ne znači da se može vjerovati svim čovjekolikim vanzemaljcima, tim više što sa postoji više vlada koje surađuju sa Sivima a pripadaju ovoj vrsti. Neki Plejadenci su podređeni Sivima, te su odgojeni kao njihovi sluge. U zadnje im je vrijeme zabranjen kontakt sa Zemljanima, što je vladi objašnjeno kao svemirski zakon koji zabranjuje utjecaj na sudbinu zemaljske populacije osim ukoliko ona prijeti sama sebi ili drugima u galaksiji.

- Također je otvorena mogućnost reakcije izvanzemaljaca ukoliko nuklearna prijetnja na Zemlji postane dovoljno opasna. Ta činjenica daje isto tako i mogućnost sukoba između ove vrste i Zeta sivih kojima odgovara ograničeni nuklearni rat na Zemlji. Stav ove vrste prema Zemljanima je takav da oni smatraju kako mi sami trebamo snositi posljedice suravdnje sa ostalim izvanzemaljcima.

- Draco Mothmen -                                        

- U sazviježđu Draco postoji ova rasa izvanzemaljaca koji su u prošlosti posjećivali Zemlju. Visoki su do 2.5 metra, mračni su, te ih se može vidjeti noću u blizini parkova i groblja. Također imaju crvene oči koje svijetle u mraku i krila. Oni su između ostalog izvor mnogih mitova koji su nastajali u prošlosti, a čak su i vampirima pripisivana razna svojstva te vrste (noćni život, sposobnost letenja). Nemaju poseban utjecaj na Zemlji osim što tu i tamo posiju paniku gdje su viđeni. Borave uglavnom ispod površine Zemlje i nisu zainteresirani za ostale vrste.

- Deros/Teros - 




- Njih se također može klasificirati kao "podzemnu vrstu vanzemaljaca" koja obitava na Zemlji. Terosi su za razliku od Derosa prijateljski raspoloženi i uglavnom sprečavaju ove od izravnije uporabe sile, pošto su Derosi izuzetno agresivni. Žive u podzemnim tunelima, gradovima, a katkad i u podmorju. Većina legendi vezanih uz trolove i vilenjake odnosi se upravo na ove dvije vrste. Derosi su u svojevrsnom natjecateljskom odnosu sa sivima, ali to apsolutno ne znači da im se može vjerovati, pošto su im osobine jako slične.



dnevnici-NLO-a @ 11:43 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 15, 2007
Uočeno i snimljeno čudnovato svjetlo na Mjesecu

Morris Jessup, uvaženi astronom i profesor Sveučilišta Drake, je još krajem 60-ih godina 20.st. je tvrdio da na Mjesecu postoje baze svemiraca, nakon što je kritički ispitao više od 1600 neprirodnih prolaznih svjetlosnih pojava na Mjesećevoj površini. Takve pojave su zabilježene i daleko prije i u ranijim stoljećima. Mnogi su tvrdili da su ih vidjeli, čak i da su viđeni tragovi nekih pokretnih kola. Jessup je zaključio, po njihovom učestalom pojavljivanju, posebice u velikoj ravnici Platon, da se tamo vjerojatno nalazi velika aktivna baza svemiraca. Naravno da je ovakva teorija zabrinula vojne i vladine krugove SAD-a, pogotvo njegova tvrdnja, dobro argumentirana i javno obznanjena, da NASA u planiranim istraživanjima Mjeseca traga za nečim određnim. Najvjerojatnije je pod tim mislio na te baze. Naime, ja sam naišao na još dvije teorije o Mjesecu, koje su slične ovoj teoriji u nekim crtama. Ne moram spomenuti da je umro pod nerazjašnjenim okolnostima, službeno počinio je samoubojstvo....

Postoji teorija da Mjesec uopće nije mrtav planet, već da na njemu obitavaju živa bića, tj. da na njemu postoji izvanzemaljski život. Amerikanac Georg H. Leonard je potpuno uvjeren u postojanje izvanzemaljskog života na Mjesecu. On je iznio mišljenje da su Mjesećevu površinu prekopali gigantski strojevi i da su upravo oni načinili velike kratere na Mjesecu. Izvanzemaljci su na Mjesecu po njemu sagradili ogromne kupole i tornjeve za stanovanje i to na način da su u Mjesećevoj površini idubili na kilometre duge spiralne bušotine koje spajaju velike Mjesećeve doline. On je uvjeren, kao i Jessup da američka Vlada zna za postojanje izvanzemaljskog života na Mjesecu. Leonard je proučio na tisuće fotografija snimljenih tijekom letova na Mjesec. On tvrdi da se na njima vide umjetne građevine, pa čak i da se mogu vidjeti i pročitati slova. Moja malenkost je vidjela neke fotografije, ali vjerujte mi niti sam vidio kupole, niti strojeve a bogme ni slova.

Drugi jedan istraživač, Don Wilson također drži da na Mjesecu postoji izvanzemaljski život. On također tvrdi da je otkrio ogromne građevine na Mjesecu. Njegova je teorija da je Mjesec djelomićno šupalj, odnosno ide tako daleko da kaže da je Mjesec svemirski brod. Osobno smatram to malo vjerojatnim, pa čak i smješnim.


Snimljena dva NLO-a dok su astronauti prvi puta sletjeli na Mjesec

Nedavno sam čuo jednu teoriju po kojoj na Mjesecu zaista postoje baze, ali da su one ljudska tvorevina, i to vladajućih elita Amerike i Rusije. Oni otimaju ljude kako bi radili u tim bazama. Svrha bi tih baza bila da kada dođe do izvjesnog uništenja Zemlje, tj. kad dođe do globalnog zatopljenja, i kada na Zemlji ne bude više moguć život, da se te vladajuće elite presele na Mjesec, pa čak i na Mars.

Pa kada čovjek pogleda malo i razmisli ova zadnja teorija i nije tako nemoguća. Ako uzmemo da je 1947. godine pao NLO kod Roswella, to bi značilo da su Amerikanci došli u posjed takvih letjelica, ali i pod pretpostavkom da je tih padova, što zbog nesreća, a što zbog rušenja, bilo još, onda pak i da su otkrili način rada takvih letjelica te su ih sagradili. To bi onda pak značilo da su i mogli doći neslužbeno do Mjeseca i Marsa, a ovo što sada gledamo su samo namještene igrice za nas ljude koji živimo u neznanju. Važna je činjenica da danas u svijetu svake minute nestaju ljudi, te im se gubi svaki trag. Da li je uistinu riječ o otmicama radi organa ili prodaju u roblje kako nam plasiraju vladajuće elite ili je riječ o nećem posve drugom, kao npr. da ih se kindapira kako bi kao robovi gradili baze na Mjesecu i Marsu, a onda kada više ne bi bili potrebni, bili bi izbačeni u svemir, u smrt...



dnevnici-NLO-a @ 17:53 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare


Niko ne može reći da li su nacisti zaista imali kontakte sa vanzemaljcima ili nisu. Krajem 1930-ih godina, Njemačka je imala samo 57 podmornica, a tokom četiri godine II Svjetskog rata izgradila je 1663 modernih, tehnološki naprednih podmornica i stavila ih u upotrebu. Kako je to bilo moguće kada su Nijemci oskudjevali sa materijalom i bili bombardovani od strane Saveznih snaga?
Ufolozi su nekoliko puta pretpostavili da je nacistička ekspedicija došla do NLO-a i kontaktirala posadu. To se najvjerovatnije dogodilo na Himalajama. Većina istraživača misli da su ti kontakti bili od obostranog interesa. Alieni su dobili materijal za popravak svemirskih vozila, dok su nacisti došli do novih saznanja i tehnologija.

Amerikanac Kenneth Arnold, tvorac pojma "leteći tanjir", nije bio prvi koji je vidio leteće tanjire na nebu. Britanski i američki piloti bili su svjedoci tog fenomena tokom II Svj. rata. Pucanje u te objekte nije izazvalo nikakvo oštećenje!
Dana 14.10.1943. zapovjednik Britanskih zračnih snaga, R. Holmes, izjavio je da je vidio nekoliko velikih svijetlih diskova za vrijeme bombardovanja Schweinfurta. Objekti nisu reagovali na paljbu. Američki piloti-presretači koji su letjeli iznad njemačke teritorije u zimu 1945. godine, također su vidjeli NLO-e. Raul Streicher, 85, iz Njemačke, dao je senzacionalnu izjavu za "Der Spiegel" 2000. godine. Starac tvrdi da je zapravo on prvi čovjek koji je bio u svemiru, a ne Yury Gagarin! Dodao je je da je prvi put bio u orbiti 1945. godine. To je zvučalo kao apsolutna bajka, pa je "Der Spiegel" izvršio specijalnu istragu tog slučaja i proučio povjerljive arhive Trećeg Reich-a. Istraga je pokazala da starac nije lagao!

dnevnici-NLO-a @ 13:33 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Francuska je prva država u svijetu koja je otvoreno objavila cijelu dokumentaciju o NLO-ima. 22. ožujka 2007. francuska svemirska agencija (CNES) postavila je posebnu web stranicu s više od sto tisuća dokumenata. Među njima su svi podaci o 1650 bliskih susreta s NLO-ima i više od šest tisuća iskaza očevidaca skupljenih u posljednjih pedeset godina.

Toj će se internetskoj arhivi redovito dodavati novi slučajevi, i to bez cenzure – od onih lako objašnjivih, koji su rezultat neke zabune, do autentičnih NLO-slučajeva, za koje nema rješenja. CNES godišnje prikupi od pedeset do sto izvještaja o NLO-ima. Najuobičajeniji način jest taj da im izvještaje dostavlja policija, a oko 10 posto prijava istražuje se na terenu.

Tajna klase “D”
Služba koja je u sklopu francuske svemirske agencije zadužena za proučavanje NLO-a zove se GEIPAN, a vodi je aeronautički inženjer Jacques Patenet, koji od 1971. radi u CNES-u, a sedam godina bio je uključen u lansiranja satelita iz programa Ariana. Brojke govore da ima mnogo posla. Od 1954. godine i od ukupno 1600 slučajeva, gotovo 25 posto su klasificirani kao “klasa D”. Za Pateneta to znači da smo “usprkos dobrim ili vrlo dobrim podacima te kredibilitetnim očevicima, suočeni s nečim što ne možemo objasniti”.

Poput ovog slučaja: 8. siječnja 1981. pokraj mjesta Trans-en-Provence u južnoj Francuskoj očevidac je prijavio prizemljenje objekta promjera oko dva i pol metra. Objekt je gotovo odmah uzletio. Istraživači su snimili tragove spaljenog tla, a prikupljeni su i uzorci.

Nasuprot tome, 5. studenoga 1990. više od tisuću očevidaca prijavilo je da su ugledali svjetla koja su bljeskala. No, radilo se samo o fragmentima rakete koja je sagorijevala u atmosferi. Posao Jacquesa Pateneta jest zadržati hladnu glavu i objektivnu dioptriju: “Nemamo ni najmanjeg dokaza da se nezemljani kriju iza svakog neobjašnjivog fenomena. No, isto tako nemamo ni najmanjeg dokaza da nezemljani nisu uzročnici fenomena.”

Objavljeni materijali su sveobuhvatni te sadržavaju izvještaje policije i stručnjaka, skice očevidaca, mape, fotografije, video i audio snimke te skenirane dokumente policijskih izvještaja. Zanimljivo je da se web stranica s objavljenom arhivom zbog prevelikog interesa srušila dva sata nakon objave materijala. Patenet, šef GEIPAN-a, rekao je da je CNES očekivao određeno zanimanje za objavljivanje arhive, ali svakako ne takvih razmjera.

Poher 'lobirao’ za NLO
Prevedeno s francuskog, GEIPAN znači “Grupa za proučavanje i informiranje o neidentificiranim atmosferskim fenomenima”. Osnovana je u rujnu 2005. godine, no tek je treća karika u lancu službenog proučavanja NLO-a u Francuskoj, koje traje već gotovo četrdeset godina.

U veljači 1974. godine francuska policija dobila je prve upute da u centru nacionalne policije u Parizu arhivira sve iskaze očevidaca koji su prijavljivali viđenja NLO-a. Policija je prikupljala takve izvještaje još od 1950-ih godina, ali na razini lokalnih postaja. U isto vrijeme, inženjer Claude Poher, voditelj sustava i projekata u francuskoj svemirskoj agenciji CNES, počeo je proučavati materiju NLO-a te je 1973. napravio statističku analizu NLO-a koju je predstavio američkom Institutu astronautike i aeronautike.

1976. Poher je uputio prijedlog svemirskoj agenciji da formira skupinu za proučavanje NLO-a. Prijedlog je dobio potporu francuskog Instituta za visoke studije nacionalne obrane (IHEDN). Poher je shvatio da je suradnja policije, civilnog i vojnog zrakoplovstva u takvu svrhu moguća. Ubrzo je njegovo lobiranje urodilo plodom.

Francuska vlada zatražila je od svemirske agencije da osnuje trajnu grupu koja bi istraživala NLO-fenomen. U svibnju 1977. godine stvoren je GEPAN, Grupa za proučavanje neidentificiranih atmosferskih fenomena, a ravnatelj je postao Claude Poher. GEPAN je kod prijavljenih bliskih susreta ispitivao psihološko stanje očevidaca, uzimao uzorke tla i obavljao fizikalna mjerenja, prikupljao podatke od raznih civilnih i vojnih odjela te preuzeo policijsku arhivu s 3000 NLO-slučajeva. Rad GEPAN-a kontroliralo je znanstveno vijeće, koje je podržalo sve izvještaje. 1979. Claude Poher je zaključio da su NLO-i stvarni.

Tri su razloga osnivanja GEPAN-a; znanstveni pokušaj objašnjenja nepoznatog fenomena; potreba da se francuskom narodu dade službeni odgovor na pitanje NLO-a; sigurnost. Neidentificirane letjelice iznad francuskog teritorija svakako su nešto što može zabrinuti obranu zemlje. Prva faza razvoja GEPAN-a trajala je od 1977. do 1979., a u njoj se fenomen identificirao te su se skupljali svi dokazi putem policije.

Formiran je protokol skupljanja svih dokumenata od policije. Nakon toga uslijedila je druga faza koja je trajala do 1983. godine. Bilo je potrebno formirati znanstvenu metodologiju za proučavanje i analizu dokaza jer fenomen nije bio znanstvene prirode, tj. ne može se reproducirati u laboratoriju. Od 1983. traje treća faza, u kojoj se prikupljaju, proučavaju i analiziraju dokazi primjenjujući prethodno stvorenu znanstvenu metodologiju.

Suradnja vojske i policije
GEPAN je zatvoren 1988. i zamijenjen odborom SEPRA (Stručni odjel za atmosferske fenomene) s ravnateljem Janom Jacquesom Velascom, bivšim Poherovim asistentom. SEPRA je dobila manji budžet, a važnost joj je umanjena u odnosu prema GEPAN-u. Ipak, suradnja policije i vojske u prikupljanju podataka o NLO-ima je nastavljena. 1993. Velasco je objavio knjigu “NLO-i – znanstveni napredak”, gdje ističe fizičku realnost NLO-a, promičući izvanzemaljsku hipotezu, kao i Poher prije njega. Knjigu je podržao CNES, a predgovor je napisao Jean-Claude Ribes, predsjednik Francuskog astronomskog društva.

SEPRA-u je 2005. zamijenio poletni GEIPAN, koji planira organizirati edukaciju velikog broja stručnjaka iz industrije i sveučilišta raznih područja (astronomija, pogoni, aeronautika...) koji bi prikupljali i analizirali dokaze o NLO-ima te, ako je moguće, pružili objašnjenje. U planu je i obuka policije, civilne zaštite, civilne avijacije i vojske – dakle, svih tijela koja se susreću s problemom NLO-a.





dnevnici-NLO-a @ 10:23 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, listopad 14, 2007

Evo naisao sam i na ovu priču googlajući, i iznenadio sam se da o tome nisam prije nista puno cuo,a pogledo sam jako puno emisija i procito dosta clanaka...Evo price:

1966. godine jedan NLO se srusio na farmi blizu jednog malog sela Otocek u bivsoj Jugoslaviji, i u njemu se nalazilo jedan mrtav EBE – Extraterrestrial Biological Entity Taj dogadaj je dobro sakriven od javnosti, pretvarajuci da se srusio tajni avion Jugoslovenskog zrakoplovstva . Priopceno je, da je tjelo vanzemaljca, skroz sprzeno, ustvari bilo
tjelo pilota Jugoslovenskog zrakoplovstva. Rekli su da je „deformirano“ plamenom i toplinom. Mracna noc je pomogla da se objavi ova teza za one koje veruju. EBE* je odmah transportiran u Beograd, vojnom hitnom pomoci i odmah primljen u vojnu bolnicu VMA.
Kroz nekoliko sati, neki od najvaznijih jugoslovenskih znanstvenika, poceli su sa pregledom lesa.Osim znanstvenika, pisustvovali su i doktori koji su vodili autopsiju : kirurg Andrej Zobol i dva patologa Nikola Julic i Zoran Frederic. Dokazano je da su trojica doktora bili cvrsto povezani sa vladom.1999. godine slike su tajno poslate autoru ove stranice od strane rodaka jednog od doktora, koji zivi u Sloveniji, vrlo blizu talijanske granice.
Na sljedecim slikama, mozete videti neke od najvaznijih momenata autopsije. 
user posted image
user posted image
user posted image
user posted image

Dali je film iz '47 laznjak il pak ove fotke iz '66 dali su autenticne il ne? Razumljivo je ako su u redu, da se ovakve stvari skrivaju od javnosti, a ako su fejkovi zašto se oni rade? Bilo kako bilo, po meni je slucaj Rosewell bitan jer je pokrenuo, ako ništa drugo onda mastu ljudi, a mozda u svemu tome ima i istine, jer kako kaže jedna stara-di ima dima ima i vatre….



dnevnici-NLO-a @ 20:59 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare


Jedan od svakako najpoznatijih UFO slučajeva je slučaj Roswell. U ljeto 1947. godine, u SAD-u je bila velika količina pojava NLO-a. Negdje tamo početkom srpnja W.W. "Mac" Brezel", rančer iz New Mexica, sa djecom susjeda Floydom i Lorettom Proctor, krenuo je provjeriti ovce, nakon oluje koja se dogodila prethodne noći. Putem su nailazili na čudne komade metala, raštrkane većim dijelom puta. Jedan je komad odnio i ocu djece koja su ga pratila putem, a koji mu je rekao kako bi mogao držati komade NLO-a ili nečega što bi moglo biti vladin projekt. Dva dana nakon događaja, slučaj je prijavio šerifu Georgeu Wilcoxu, koji je stvar pak prenio majoru Jesseu Marcelu iz 509 Bomb Group. Prostor gdje se stvar dogodila vrlo je brzo zatvoren za javnost, a pojavio se službeni izvještaj koji je govorio kako je srušeni disk oporavljen. No, vrlo brzo nakon prvog izvještaja, pojavio se drugi, koji je govorio kako je pao meteorološki balon.

U međuvremenu, Glenn Dennis, mladić koji je radio u Ballard Funeral Home (pogrebno poduzeće), primio je neobičan zahtjev iz mrtvačnice vojne baze. Oficir koji je tamo radio, upitao ga je kako sačuvati tijela, koja su bilo izložena vanjskim utjecajima nekoliko dana, ali trebao je i male hermetički zatvorene lijesove. Glenn je otišao u bazu, gdje je vidio čudne krhotine sa gravurama, kako vire iz ambulatnih kola. U bolnici baze, htio je popričati sa medicinskom sestrom koju je poznavao, ali ih je u tome spriječila vojna policija. Sutradan su se našli, i ona mu je nacrtala tijela koja su našli. Nakon nekoliko dana dobila je premještaj u Englesku. Vojska je nesumnjivo na radarima promatrala kretanje NLO-a, a zabilježili su i njihov pad.

Godine 1995. kongresmen Steven Schiff, zatražio je od US General Accounting Officea, da rasvijetli slučaj. GAO je utvrdio kao su mnogi dokumenti Roswell Army Air Helda (RAAF) nestali ili su uništeni. Tako primjerice nedostaju RAAF administrativni dosjei od ožujka 1945. do prosinca 1949. godine i RAAF izlazne poruke od listopada 1946. do prosinca 1949. godine. Podataka o tome tko je dokumente uništio nema. Osim toga, sve ispitane agencije poput FBI, CIA, NSA i drugih negirale su postojanje bilo kakvog incidenta. Projekt Blue Book, koji pokriva sva ovakva događanja vezana uz Air Force ne spominje slučaj Roswell niti na jednom mjestu. Teorija o Roswellu je mnogo, a uz sam Roswell vezana je i grupa Majestic 12. Riječ je o grupi od dvanaest ljudi, regrutiranih iz vojske, znanosti i tajnih službi. Priča kaže, kako su oni bili zaduženi za kontakt sa vanzemaljcima, a po nekim izvorima dva su aliena bila živa kada se NLO srušio. No, nitko nikada nije potvrdio da se Majestic 12 sastao povodom ovoga, niti je službeno potvrđeno postojanje ove grupe. Ipak, jedan od dokumenata deklasificiran 1975. godine potvrđuje kako su tajne službe željele staviti pod nadzor različite grupe koje se NLO fenomenom bave, što je samo jedan od dokaza kako imaju i nešto za sakriti. U svakom slučaju, Majestic 12 je interesantna tema o kojoj će naravno biti još riječi, u ovoj rubrici.

Što se samog Roswella tiče, postoji oko 300 svjedoka, preko rančera, vojnih osoba, predstavnika zakona i reda, a sumnjivo je i što su dana dva izvještaja; u prvom je potvrđeno kako je pronađen leteći disk, a drugi je stvar opovrgao navodeći kako je tek riječ o meteorološkom balonu. Ipak, konkretni dokaz, poput komada broda ili slika aliena ne postoji. Moguće je, kako se stvar dogodila blizu vojne baze da je doista riječ o nekakvoj tajnoj letjelici US vojske, no opet, sumnjivo je uništavanje dokumenata o cijelom slučaju. Neki od teoretičara/analitičara ukazuju na činjenicu kako je neposredno nakon događaja izmišljen tranzistor, pa tvrde kako je tranzistor zapravo donio alien brod koji se srušio u Roswellu. U svakom slučaju teorija je mnogo. A siguran sam da će doći trenutak, kada ćemo saznati koja je bila najbliža istini.

Slučaj Roswell 

  Priča počinje 2.7.l947. godine nedaleko od mjesta Roswell (New Mexico-SAD). Vili V. Brasel bio je na ranču te večeri sa dvoje mlađe djece. Iznenada je počela snažna oluja s grmljavinom koja nije prestajala. Brasel je imao dojam kao da gromovi stalno udaraju u jedno mjesto, kao da ih je baš tamo nešto privlačilo. Pomislio je da se možda odmah ispod površine nalaze naslage nekog minerala ili slično, te da je to uzrok. Međutim, o tome nije mnogo razmišljao sve dok nije začuo neku čudnu podmuklu eksploziju koja ga je podsjetila na neki jači udar groma, ali s obzirom na zvuk u tu svoju pretpostavku nije bio odviše siguran. Sutra je otišao do pašnjaka da pregleda svoje stado ovaca, ali je pronašao nešto sasvim neočekivano, o čemu nije mogao ni sanjati. Na prostoru dugom oko četvrt milje i širokom nekoliko stotina stopa pronašao je gomile razbacanog metala. Imao je dojam da taj materijal potječe od nekog predmeta koji se raspao visoko u zraku. Prema rasporedu krhotina zaključio je da se taj predmet kretao prema Socorru, jugozapadno od njegova ranča.

O tome što je pronašao na svom ranču nije razmišljao kao o nečemu ozbiljnom. Tek nakon nekoliko dana odlučio je da slučaj prijavi oblasnom šerifu. Kao što se to u ustaljenoj praksi događa, šerif je o tome obavijestio najbližu vojnu bazu, a zahvaljujući tome Vili Brasel je završio u - zatvoru u vojnoj bazi Roswell i to na sedmodnevnom ispitivanju da bi se ustanovilo je li nekome pričao o onome što je pronašao. Razlog za toliko interesiranje vojnih vlasti možemo potražiti u priči koju je ispričao inženjer federalne vlade Gradi L. Barni Barnet. Ona otprilike glasi ovako:

Disk s neba
"Radio sam u blizini Magdalene u Novom Meksiku. Jednog jutra pažnju mi je privukla svjetlosna refleksija koja se odbijala od nekog metalnog predmeta udaljenog milju do milju i po. Potrčao sam u tom pravcu misleći da je u toku noći došlo do neke avionske nesreće. Kada sam stigao na to mjesto, ustanovio sam da metalni objekt nije avion, već jedan golemi disk širok dvadeset i pet do trideset stopa. Dok sam pokušavao da na neki način odredim što bi to moglo predstavljati, primijetio sam da mi u susret prilazi grupa ljudi. Kasnije su mi objasnili da su pripadnici jedne arheološke grupe sa sveučilišta u Pennsylvaniji, te da u i oni u prvi mah pomislili kako se radi o srušenom avionu. Nekoliko trenutaka kasnije primijetio sam da su se okupili oko nečega na zemlji. Prišao sam i ugledao što im je to privuklo pažnju: na tlu, neposredno ispod velike pukotine na objektu, nepomično je ležalo tijelo nekog čudnog bića. Pogledao sam unutar objekta i ugledao još nekoliko tijela. U odnosu na nas bili su veoma neobični: glave su im bile goleme i neproporcionalne u odnosu na tijelo, nisu imali kose, tijelo im je kržljavo, vrat, ruke i noge bili su izuzetno tanki. Na sebi su imali neku vrstu tamnih jednodijelnih kombinezona tijesno pripijenih uz tijelo i nisu bili visoki - najviše 130 cm. Sličili su na ljude, ali to svakako nisu bili. Na okruglim glavama dominirale su male, razmaknute, uvučene i blago iskošene oči, što znači da su usta, nos i uši bili gotovo neprimjetni. Naime, umjesto tih organa imali su male otvore i rupice. Na kombinezonima se nije mogao primijetiti nikakav pojas, patent, kopča ili dugmad. Sva bića (njih oko šest) bila su mrtva i mislim da su svi bili muškarci. Bio sam toliko blizu da sam ih pokušao dotaknuti, ali to nisam mogao jer su nas iznenada udaljili s mjesta nesreće.

Kada smo se osvrnuli oko sebe ugledali smo da je vojska blokirala čitavo područje. Bilo je mnogo naoružanih vojnika koji su stigli s nekoliko velikih kamiona. Nama je prišao jedan oficir i rekao da se što prije udaljimo s tog mjesta, jer je za to nadležna vojska. Naredio nam je da o tome što smo vidjeli nikome ne pričamo ni po kojim uvjetima. Rekao nam je da je to naša patriotska dužnost i da je od velike važnosti za sigurnost države."

Tajanstveni objekt je odmah uklonjen s tog mjesta, uključujući i nesretnu posadu. Dovezli su jedan veliki kamion i u njega pokupili i utovarili svaki pronađeni djelić materijala. Svakome od slučajnih očevidaca je napomenuto da je nepatriotski pričati o takvim stvarima. Ostaci letjelice, kao i tijela mrtvih članova posade prevezeni su u vojnu bazu Roswell tog 7.7.l947. godine.

Indijansko pismo na letjelici

Na našu sreću, Barni Barner je prekršio riječ koju je dao vojnim vlastima, te je u veljači 1950. g. svoj doživljaj ispričao svojim najboljim prijateljima L. W. Vernu Maltazu i njegovoj supruzi, od kojih za ovo i saznajemo. Mnoge pojedinosti vezane za ovaj slučaj saznale su se na ovakav indirektan način, jer su se očevici ipak pribojavali (s punim pravom) da će imati posla s vojskom ako nešto procuri u javnost. Najbolji primjer za tu tvrdnju može nam pružiti poručnik Walter Hout, koji je u to doba bio u vojnoj bazi Roswell zadužen za informacije i objavljivanje u lokalnom tisku. Naime, on je sutradan (8.7.1947.) u lokalnim novinama objavio kratak članak koji je izgledao otprilike ovako:

"Mnoge priče o čudnim letećim diskovima koje se pojavljuju u posljednje vrijeme, jučer su konačno potvrđene. Obavještajna služba roswellske vojne zrakoplovne oblasti imala je sreću da dođe do jednog takvog objekta, koji je pronađen na jednom ranču nedaleko od Roswella. Po hitnom postupku predmet je prebačen u vojnu bazu Roswell gdje je pregledan i ispitan. Opširniji podaci o letjelici još uvijek nisu poznati."

Iz samog izvještaja je očito da se poručnik Hout zaletio svojim člankom. To se može zaključiti i iz toga što se napominje da je objekt pronađen na ranču u blizini Roswella, što se u stvari odnosi na ranč Vilija Brasela. Materijal koji je on pronašao također je odmah prebačen u vojnu bazu na identičan način kao i materijal i objekta iz Magdalene ({što znači uz temeljito pročešljavanje terena i skupljanje i najsitnijih krhotina). Nakon tog članka nastala je opća uzbuna u javnosti. Čitavu noć u vojnoj bazi u kojoj se nalazio materijal zvonili su telefoni. Pristizali su pozivi iz gotovo svih krajeva svijeta.

Vojnim je vlastima postalo "gusto" i morale su se poduzeti hitne mjere da se spasi ono što se spasiti može. Slijedećeg dana novine su bile preplavljene demantijima koje su uputile vojne službe obavještenja. Da demanti ne bi izgledao apsolutno apsurdan, objavljeno je da je pronađeni predmet u stvari meteorološki balon. Tolika zainteresiranost vojske ne bi nas trebala začuditi ako obratimo pažnju na strukturu materijala koji je pronađen. Opis pronađenog materijala dao nam je Braselov sin Bil koji je u vrijeme događaja već bio oženjen. Bil kaže da mu otac nikada nije opisivao materijal koji je pronađen na ranču, ali to i nije bilo potrebno, jer je i on sam imao dio tog materijala (unatoč tome što je vojska "pročešljala" čitavo područje na kojemu je taj metal nađen). Otac mu je pokazao mjesto na kojemu je bio materijal i svaki bi put poslije jačeg pljuska neke krhotine bile otkrivene na površini, jer bi se zemlja s njega isprala.

Bilo je nekoliko vrsta materijala. Sve su to bili veoma sitni dijelovi i izuzetno lagani. Jedna vrsta materijala podsjećala je na drvo, ali je bilo jasno da je u osnovi metalne prirode, kao i sav ostali materijal. Na tome materijalu nije se mogla napraviti ni najmanja ogrebotina, a isto tako bio je nesalomljiv, iako se mogao savijati. Druga vrsta materijala sličila je na aluminijsku foliju, ali malo tamnije boje. Mogao se savijati na sve moguće načine, ali se nije mogao iskidati. Mogao se i zgužvati, ali čim bi bio ispušteni iz ruke zauzimao bi svoj prvobitni izgled. Bil napominje i to da mu je jednom otac rekao (iako o tome nije razgovarao gotovo nikad) da su mu u vojnoj bazi objasnili da TAJ MATERIJAL NE POTJEČE S NAŠEG PLANETA!.

Nijedan od tih materijala nije djelovao prirodno, i kao da je sve bilo od sintetike. Bil također napominje da je njegov materijal bio bez ikakvih oznaka, ali se prisjeća da mu je otac jednom rekao da je na materijalu koji je on pronašao i koji je sada u posjedu vojnih vlasti bilo oznaka KOJE SU GA PODSJEĆALE NA PETROGLIFE KOJI SU STARI INDIJANCI UCRTAVALI NA STIJENE!

Nestao poručnik Hout

Međutim, dvije godine nakon tog događaja (1949) saznalo se za kolekciju Bila Brasela. Odmah su ga posjetila četiri vojna lica. Nakon što im je Bil pokazao svoju kolekciju materijala, bio je prisiljen da im je preda. Objašnjeno mu je da je ta "gomilica metala veoma bitna za cjelokupnu nacionalnu sigurnost". Nakon toga još su jednom svi zajedno pretražili, sigurno taj najposjećeniji dio Braselova ranča. Nisu ništa pronašli. Bil je morao obećati da će im, ako još nešto pronađe, hitno predati. Međutim, to se više nikada nije dogodilo. Taj put je ranč potpuno bio očišćen od tog materijala i više se nikada nije pronašao ni najsitniji djelić.

Službeni stav vojnih vlasti je da je pronađeni predmet u stvari meteorološki balon. Na dan demantija preko tiska 9.7.1947. nekim novinarima je dozvoljen pristup u vojnu bazu Roswell. U posebnoj prostoriji dozvoljeno im je da fotografiraju pronađeni materijal, ali s udaljenosti od dva metra. NISU GA SMJELI DODIRIVATI, JER JE STRAŽA ČUVALA PRISTUP. ZATIM JE TAJ MATERIJAL ODNESEN I DONESEN JE DRUGI KOJI JE ZAISTA PRIPADAO METEOROLOŠKOM BALONU. TEK SU GA TADA NOVINARI SMJELI DRŽATI U RUKAMA I OPIPAVATI. - Priznat ćete, veoma naivna igra. Oficiri zaduženi za taj slučaj nađeni materijal su opisivali kao veoma osjetljiv i lomljiv (a istina je sasvim suprotna). Mnogo gluposti je tada bilo izmišljeno da bi se smirila javnost. Poručnik Hout je nakon onog članka "hitno ušutkan s nekoliko specijalnih poziva iz Washingtona", zatim smijenjen i više nitko za njega nije čuo. Nakon dva dana materijal je hitno prebačen u vojnu bazu Edwards u pustinji Mojave u Kaliforniji (znamo je po tome što je u toj zračnoj bazi vršeno slijetanje "space-shutla" za vrijeme prvih letova), zatim jedan dio u Fort Wort, jedan dio materijala u bazu Right Peterson (Ohio) i jedan dio u glavnu bazu CIA-e (Virginija). Taj razmještaj je bio nužan jer materijal više nije bio siguran u bazi Roswell. Transport je vršen uz pomoć velikih kamiona do baze Edwards, te uz pomoć bombardera B-29 za ostale baze. To su potvrdili ljudi koji su sudjelovali u transportu, ali koji više nisu pod utjecajem vojske.

Pristali su dati svoje izjave, pod uvjetom da ostanu anonimni (intervjui s njima vršeni su u periodu između 1979. i 1981. godine). Hitno su oformljene specijalne vojne jedinice za takve slučajeve transporta, koje su spremne u bilo koje doba preuzeti materijal u bilo kojem dijelu države. Materijal i leševi posade tada su postali dobro osigurani i istraživanje na njima je moglo početi.

Što je bilo dalje

Iako je materijal brzo, pažljivo i u što je moguće većoj tajnosti razmješten po vojnim bazama širom države, plamen znatiželje i interesa još uvijek je buktio. Vojne su vlasti imale velikih problema da slegnu gusto podignutu prašinu i oni koji su bili zaduženi za to nastojali su postići svoj cilj na sve moguće načine, i to u što kraćem roku. Novine su bile preplavljene vojnim demantima. Neki prvobitni izvještaji rekonstruirali su taj događaj pada NLO-a u Novom Meksiku na malo drugačiji način.

Spominjao se rančer iz Roswella koji je obavijestio šerifa da mu je jedan NLO preletio kuću i udario u obližnje drvo prilikom čega je eksplodirao. Još je uvijek bio u plamenu na njegovu posjedu kada je pristigla vojska i okupirala čitavo područje. Nikome nije bio dopušten pristup. Nakon nekoliko dana objavljena je fotografija jednog pilota koji u rukama drži dječji zmaj za čiji rep je pričvršćena aluminijska ploča veličine oko pola četvornog metra. Navodno je to bilo pomagalo kojim se koristilo Ratno zrakoplovstvo za ispitivanje novih radarskih uređaja, na taj način što bi se radarski signali odbijali od ploče i vraćali u radarsku antenu. Zbog "neke greške" zmaj je pao na ranč nedaleko od Roswella. Međutim, nije objašnjeno na koji je to način ta papirnato-metalna napravica mogla-eksplodirati! A zar bi zbog jednog bezazlenog zmaja čitavo područje bilo okupirano i zabranio se pristup?

Bez obzira na originalnost te rekonstrukcije, sigurno je samo jedno - Ratno zrakoplovstvo je po tko zna koji put dokazalo svoju nenadmašnu sposobnost pronalaženja "pronicljivih" objašnjenja oko problema vezanih za NLO-e.

Bića većeg mozga

Ista je situacija i ako uzmemo da je Ratno zrakoplovstvo izjavilo kako se radi o meteorološkom balonu. Zbog običnog meteorološkog balona desilo se ovo:

- rančer Brasel je sedam dana zadržan u pritvoru u vojnoj bazi Roswell da bi se ispitalo da li je ikome pričao o onome što je pronašao na svome posjedu,
- čitavo je područje oko mjesta gdje je došlo do pada NLO-a blokirano jakom stražom i nikome nije bio dozvoljen pristup,
- novinarima kojima je sutradan (nakon što je pronađeni materijal dopremljen u bazu) dozvoljen pristup nije dopušteno da materijal dodirnu i opipaju ga, već samo da ga snimaju.

Sretna okolnost (ako je uopće možemo nazvati "sretnom") jest ta što je prilikom udara objekta o zemlju nekoliko tijela nesretne posade ispalo na zemlju kroz nastalu pukotinu na letjelici, te su ih slučajni očevici koliko-toliko uspjeli osmotriti i opipati. Taj je njihov izvještaj važan da bismo ga mogli usporediti s izvještajem o tim bićima koji su sastavili medicinski stručnjaci koji su obavili autopsiju mrtve posade u vojnoj bazi Edwards u Kaliforniji. Nakon što je materijal stigao u bazu Edwars, koliko je poznato (tj. s obzirom na ono {to je "procurilo" u javnost), smješten je u hangar br. 27. Naravno, u službenim izvještajima taj hangar "ne postoji, niti je ikad postojao", kao što je slučaj i s bazom Right Paterson i zgradom 18-a, oblast B.

Tijela mrtve posade (ili jedan dio tih tijela - neki izvještaji napominju i 39 do sada skupljenih tijela) smještena su u posebno napravljene kapsule od prozirne materije (stakla ili plastike) i vjerojatno su zaštićena od raspadanja i nekom odgovarajućom kemikalijom (vjerojatno formalin). Jedno od tijela nije odmah "konzervirano", već je predano timu stručnjaka da obave kompletnu analizu i autopsiju tijela. Opis tih tijela saznajemo od više ljudi kao na primjer Leonarda Stringfielda, Won Phopena, Teda Philipsa i jedne medicinske sestre koja je u toku autopsije vodila zapisnik, dok su joj liječnici diktirali podatke o anatomskoj konstituciji tijela. Sumiramo, njihovi opisi izgledaju otprilike ovako:

"Visina oko tri i po do četiri stope (od 115 do 130 cm). Glava je, prema našim standardima, velika u odnosu na grudni koš i udove. Premda se o kapacitetu mozga ne govori mnogo, on je neusporedivo veći od onoga kojim raspolažu ljudska bića. Glava i tijelo su bez ijedne dlake. Po nekim izvještajima, opažene su nježne malje na tjemenu. Oči su velike i duboke utonule, razmaknute i blago iskošene. Ni s jedne strane glave nisu opažene ušne školjke. Postoje samo nezaštićeni otvori. Nos je bezobličan, dok si nozdrve istaknute blagim izbočinama. Usta su veoma mala.

Ona sigurno nemaju funkciju otvora kroz koju se unosi hrana. Zubi se ne spominju. Vrat je relativno tanak. Ruke i noge su izrazito tanke. Na svakoj ruci se nalaze četiri prsta. Nema palca. Dva prsta su dvostruko duža od druga dva. Nokti na prstima su malo duži. Između prstiju nalazi se nježna kožica. Koža je sivkaste boje. Kod nekih bića koža je bila tamno-mrka, očito pougljena. Krv ne nalikuje na ljudsku ni po boji ni po sastavu. što se tiče organa za razmnožavanje, bilo je dosta razilaženja. Prema nekim izvještajima, ne postoji razlika među spolovima, dok su drugi tvrdili da postoje istaknute razlike između dva spola koje su slične onima kod ljudi. Izvještaji o unutrašnjim organima nisu bili dostupni".

Kako leti NLO

Bil Dawllin je u proljeće 1952. godine saznao još neke zanimljive podatke vezane za taj događaj. Bill se sasvim slučajno u vlaku upoznao s jednim vojnikom. Nakon kraćeg razgovora otpočeli su razgovor o NLO-ima . Taj vojnik mu je priznao da je on bio jedan od trojice vozača kamiona koji su prevozili ostatke NLO-a u Fort Riley u Kansasu. Tamo je pošiljku preuzela druga posada vozača i odvezla je dalje, vjerojatno u Ohio. Za vrijeme te operacije vojnici su vidjeli tijela izvanzemaljaca i zapazili su da su to veoma mala bića, obučena u iste kombinezone, koji su bili sasvim pripijeni uz tijelo. Imali su sve, kao i ljudi, pa čak i zube. Koža im je bila žućkasta - boje breskve. Bili su to muškarci, ali bila je i jedna žena. To su zaključili po tome što je to biće imalo ispupčenje u predjelu grudi. On je izbrojio šesnaest takvih tijela, no, uvjeren je da ih je bilo još. Vojnik koji je bio na straži, vidio je pošiljku koja je stigla. On je bio određen da je čuva kao i nekoliko drvenih sanduka. Bila su to bića visoka oko četiri stope i neobična izgleda. Dok je čuvao stražu, ušao je general s nekoliko oficira i rekao mu: "Pucaj na svakoga tko pokuša ući neovlašteno". Stražar nije znao o kakvim se bićima radi, ali je čuo da su izvanzemaljska koja su nastradala prilikom pada NLO-a u Novom Meksiku.

A materijal i letjelice? Evo što je ispričao Rally Crab: "Jedan vojnik ispričao mi je svoj doživljaj dok je radio u vojnoj bazi Edwards, 1967.g. Dok je boravio u bazi, vodnik se sprijateljio s jednim pilotom, čije ime nije htio spomenuti. Jednom su poveli razgovor o NLO-ima, kada mu je odjednom pilot rekao: - Pođi sa mnom, htio bih ti pokazati nešto. Ne postavljaj mi nikakva pitanja jer ti ne mogu na njih odgovoriti, a da i znam odgovor, ne bih smio to povjeriti.

Poveo ga je u obližnji hangar. Taj ulaz nije bio pod strogom stražom. Bila je dovoljna pilotova propusnica. Pošli su na gornji kat gdje se nalazio direktan ulaz na donji kat hangara. Pilot je rekao vojniku da ga tu pričeka jer dalje ne smije, ali da obrati pažnju na hangar kroz malo razmaknutu zavjesu koju će on "slučajno" ostaviti za sobom. Pilot je prošao kroz strogo kontroliran ulaz, zahvaljujući posebnoj dozvoli koju je imao. Stražari nisu primijetili da je ostavio razmaknutu zavjesu. Tako je vodnik mogao vidjeti što se nalazilo iza tih teških zavjesa i što je to toliko važno čuvano u unutrašnjosti. Ugledao je jednu letjelicu u obliku "letećeg tanjura" na posebnom postolju. Bila je diskolikog oblika, oštrih rubova, s kupolom na sredini gornjeg trapa. Nekoliko je ljudi u plavim uniformama radilo nešto oko letjelice. Objekt je imao oko deset metara u promjeru. Pilot se vratio i izašli su iz hangara. Napomenuo mu je da nikome ne priča ono što je vidio, jer će on sve poreći. Poslije je od nekih stražara čuo da se s tom letjelicom izvode pokusni letovi u bazi, i to isključivo noću."

No, ti letovi su bili zaista nevjerojatni i zaprepašćujući. Ali ne u pozitivnom već u negativnom smislu. Taj američki NLO bio je originalan dokaz koliko smo nemoćni da objasnimo kako se NLO-i kreću. Testiranje tog "fantastičnog proizvoda američke avijacije" doživjelo je apsolutan neuspjeh. Ne samo da to "čudo od tehnike" (koje je inače u projektnim nacrtima imalo neslućene mogućnosti i osobine) nije moglo poslužiti ama baš ničemu, već je predstavljalo izvor novih opasnosti - u prvom redu za osobu koja je u "tome" izigravala pilota, a zatim za sve ostale koji su u blizini promatrali kako se odvija "let". Taj golemi ventilator (što je u biti i bio) uspio je uzletjeti najviše oko metar i nešto, s tim da je prethodno "razrovao" nekoliko stotina metara piste po kojoj je "rulao" prije "uzlijetanja". O stabilnosti, tj. apsolutnoj nestabilnosti toga objekta u zraku ne bi trebalo ni razgovarati. Nakon rušenja na zemlju (što je uljepšan naziv za slijetanje) konstatirano je da je ovo najjednostavniji način da se - ubije pilot.

Javna vojna tajna

Naravno, ni najškolovaniji stručnjaci nisu uspjeli otkriti od kojih je elemenata sastavljen materijal od kojeg se sastoji objekt ( ili objekti?) koji su pronađeni na teritoriju SAD. Konstatirano je da sadržava stanovite količine magnezija, nikla, kalaja i još čitavo čudo materija koje su nam potpuno nepoznate. Sastav, kao i tehnološki postupak izrade, još će dugo ostati velika i nerješiva tajna. Zanimljivo je da su sve raspoložive snage u bazi Edwards u stanju stalne pripravnosti. Razlog je za to - neprekidna pojava NLO-a iznad baze koja traje od trenutka kada je materijal prebačen u bazu. Razlog? Vjerojatno pogađate! Tako to izgleda kad se djeca igraju šibicama, i stalno strepe kada će ih roditelji kazniti.

Nedavno je još jedna stvar skrenula pažnju ufolozima. Prije nekoliko godina snimljen je dobro poznati film "Bliski susreti treće vrste" autora Stevena Spielberga. Iznenađujuća je činjenica da likovi ufonauta iz spomenutog filma u potpunosti odgovaraju izgledu posade koja se čuva u bazi Edwards (kao i još nekim). Sve je bilo u redu dok nije došlo do novih bliskih susreta treće vrste širom svijeta. Na pitanje u vezi s izgledom, odgovor je redovito glasio: "Potpuno su identični likovima iz - Bliskih susreta treće vrste -". Izjave očevidaca zabrinule su Ratno zrakoplovstvo. Takva sličnost ne može biti sasvim slučajna kada su opisi identični. Odgovorne su se osobe vjerojatno zapitale: "Ako se nešto hitno ne poduzme, moglo bi se pomisliti (ili možda OTKRITI ?!) da je Spielberg imao dozvoljen pristup najčuvanijim hangarima američke avijacije?!

Rezultati? Novi film Stevena Spielberga iste tematike - "E.T."!

Film "E.T." snimljen je za samo 63 dana! Snimanje je obavljeno izuzetno brzo i u gotovo nemogućem roku. Razlog za takvu užurbanost možemo samo pretpostaviti. A isto tako možemo samo pretpostavljati da li je Spielberg snimio taj film pod tim okolnostima jer je bio pod pritiskom vojnih vlasti. Taj je simpatični izvanzemaljac ipak zadržao neke "standardne" karakteristike - visinu od oko 130 cm., tanke udove, tanak vrat i veliku i neproporcionalnu glavu. Zašto je takav i zašto je film snimljen? Da bi se, možda, "spustila prašina" na "Bliske susrete treće vrste"?! Prosudimo sami.

*Evo naso sam "znanstveno" objasnjenje za Roswell  ,pa pročitajte i vodite  je li bas ZNANSTVENO: Pukovnik William H. Blanchard, zapovjednik 509. bombarderske pukovnije smještene u Roswellu, Novi Meksiko. 8. srpnja 1947. godine zapovjedio je časniku za odnose s javnošću, poručniku Walter G. Hautu, da izda priopćenje za tisak. Objavljeno je cijelom svijetu da je njihova postrojba došla u posjed srušenog "letećeg diska". Vijest je demantirana istu večer od strane generala Roger Rameya iz 8. zrakoplovnog korpusa u Forth Worthu, Teksas, uz objašnjenje da se radilo o običnom meteorološkom balonu. Incident Roswell do današnjih dana ostaje tema agresivnih debata.




dnevnici-NLO-a @ 20:40 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, listopad 13, 2007
Istražujemo o otmicama koje vrše mali zeleni iz letećih tanjura kako biste saznali što sve prolaze žrtve otmica i kako možete utvrditi, ako sumnjate da su i vas bili oteli, jeste li zaista doživjeli susret sa bićima iz svemira.Dosad su izašle na vidjelo već stotine i stotine iskaza svjedoka koji tvrde da su ih bili oteli izvanzemaljci i držali ih u svojim svemirskim brodovima zbog eksperimenata ili nekih drugih razloga. Sada kad se već toliko otvoreno govori o otmicama, moguće ih je svrstati u neke kategorije i izvesti zaključke o nekim odstupanjima u iskazima svjedoka. Ta su odstupanja toliko slična da se njima istraživači služe kako bi utvrdili razliku između stvarnih i lažnih svjedočanstva o otmici. U većini slučajeva žrtva se ne sjeća točnih detalja otmice. Ali hipnotička regresija može navodno toliko opustiti žrtvin um da ta podsvjesna sjećanja budu nježno i oprezno oživljena i oslobođena.

Alien 1Na ovom mjestu treba napomenuti da se o hipnotičkoj regresiji relativno malo zna. Kako je to glavni način prizivanja sjećanja na otmicu, dobro bi bilo ne uzeti zdravo za gotovo da je metoda posve sigurna i da su svi regresionisti pošteni u onome što rade. Uostalom, znamo iz hipnoze da se u um može smjestiti neku sugestiju i prije, ili tijekom regresije. Usprkos tome što je hipnotička regresija glavni način prizivanja sjećanja koja se koristi u slučajevima otmice, oteti u principu znaju da im se događa nešto neuobičajeno i čudno.

Upravo taj osjećaj da im se nešto dogodilo navodi ih da traže pomoć hipnotizera, liječnika i policije. Iz drugih proučavanja paranormalnog možemo vidjeti da postoje vrlo zanimljive veze oko nekih vidova otmica koje su navodno izvršili nama nepoznati stranaca iz svemira i paranormalne pojave koja se zove izvantjelesno iskustvo ili izvantjelesno putovanje (out of body experience) skraćeno ITI pa čak i iskustva koje se zbiva neposredno pred smrt a naziva se predsmrtno iskustvo (PSI). Pitate li se jeste li vi bili oteti od izvanzemaljaca tada trebate obratiti pažnju na nekoliko stvari. Upozoravamo vas da stvari ne treba doslovno shvatiti; ključevi i karakteristike izvanzemaljske otmice koji su pred vama ne ukazuju uvijek na to da je otmica jedino moguće objašnjenje nečijeg lošega iskustva. Stoga su naznake i opisi koje dajemo, smjernice za one posebno znatiželjne. Našem smo opisu dodali i druga moguća, prirodna objašnjenja, ali kad se sve karakteristike dogode zajedno, tad možemo smatrati da je žrtva zaista doživjela nešto paranormalno.

Ključevi otmice

1. UGLEDATI NLO

AlienTo je česti uvod u otmicu. Iako samo možemo nagađati o tome da li je NLO osobu odabrao slučajno ili namjerno, činjenica da je osoba ugledala NlO je početni događaj i prvi ukazuje na neobičnu priču koja izlazi u hipnotičkoj regresiji, a odvija se upravo nakon susreta s NLO-om. U britanskim otmicama, na primjer, izgleda da se radi o dva vrlo slična tipa NLO koje oteti ugleda prije nego izgubi pojam o vremenu. To je crni trokutasti NLO koji se pojavljivao 1990. nad Belgijom i klasični leteći tanjur srebrnastog odsjaja.

Alternativno objašnjenje

Mnogi NLO-i koje ljudi vide, u stvari su konvencionalni zrakoplovi promatrani iz neobičnog ugla gledanja. I brojni meteoriti, baloni, sateliti ili zvijezde koje padaju na nebu mogu ljudima izgledati kao NLO, iako sva svjedočanstva o viđenju NLO-a ne možemo svrstati tako spremno pod ove kategorije.

2. SNAŽNA SVJETLOST

Najčešće jeto plava svjetlost, ponekad zelena i vrlo sjajna. Čini se da pogađa u čelo. Slično je primjećeno i kod ljudi koji doživljavaju izvantjelesno putovanje ili ITI.

Alternativno objašnjenje

Uzrok doživljaja otmice može biti epileptični napad prije kojeg ponekad osoba doživljava upravo takvu karakterističnu viziju intenzivnog svjetla.

3. ZAGLUŠNA BUKA / ZVUK KOJI PARA UŠI

Neobičan, moguće unutarnji zvuk koji para uši također je primjećen u ITI, a zvuk jača sve dok ne nastupi sljedeća faza takvog iskustva.

Alternativno objašnjenje

Elektromagnetska energija može prouzročiti takvu prodornu buku u umu i izazvati osjećaj strah, iako to objašnjenje može isto tako biti primjenjeno u korist izvanzemaljske otmice pošto je elektromagnetska energija snažno povezana s aktivnostima NLO-a.

4. ITI - IZVANTJELESNO ISKUSTVO

Osjećaj da plutate iznad kreveta ili iznad položaja gdje se nalazi vaše fizičko tijelo, obješen u nekom stanju nalik na “duha”.

Alternativno objašnjenje

To bi mogao biti izuzetno jasan san ili stanje nalik snu u kojem ste vrlo svijesni svega u vašem okolišu. Ali to je teško prihvatiti kada je okoliš sna identičan okolišu u kojem se čovjek nalazi.

5. NOĆNI NAPADI - UKOČENOST

U tim noćnim napadima čovjek ne može govoriti niti se pokrenuti a ipak može biti pri svijesti. Ono što je zanimljivo je veza između tih karakteristika s iskustvom izleta izvan tijela. Žrtva se sjeća plutanja u paraliziranom stanju i udaljavanja od mjesta gdje spava. Ponekad osjeća da prolazi kroz tvrde objekte kao što su to, na primjer, zidovi. U scenariju otmice to je ponekad slično “svjetlosnom snopu” iz znanstvene fantastike ili zraci energije koja vas vuče prema gore u svemirski brod na pregled od strane neobičnih bića.

Jučer sam sluso na TV znanstveno objašnjenje za otmice ,i jedan znanstvenik to ovako objesnjava: On kaze da ljudi zapravo sanjaju da su budni, ili da su se trznuli iz sna poslije neke nocne more, a sve im je mutno i nemogu se micati,pa misle da su ih oteli izvanzemaljci ili ih drze duhovi....



dnevnici-NLO-a @ 22:35 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Riječ je o Američkoj tajnoj bazi koja je bila posebno aktivna za vrijeme hladnog rata.Iz nje su izašli gotovo svi tajni i stelth avioni.Također se vjeruje da su tu ostaci NLO-a koji se srušio u Roswellu.Često je bilo i priča da su djelatnici te baze  oboljevali od mističnih bolesti uzrokovanih raznim pokusima i otrovima.Vjeruje da se tu kriju i tjela izvanzemaljaca(ako su ikad postojala).
http://www.rioleo.org/images/area51/area51.jpg

Glavna svrha baze je razvijanje i testiranje eksperimentalnih vojnih zrakoplova i naoružanja. Baza još koristi nazive Dreamland, Paradise Ranch, Home Base, Watertown Strip, Groom Lake a u novije vrijeme i Zračna luka Homey. Područje je dio "Nellis" vojnih operacija a zračni prostor oko baze, ograničen za letenje (R-4808N), poznat je vojnim pilotima pod nazivom "Kutija".
Velika tajnosti oko ove baze čije postojanje je dugo negirala i američka vlada, dovela je do učestalih teorija od kojih je središnja ona o neidentificiranom letećem objektu (NLO) sakrivenom u bazi.PROJEKTI NA JEZERU GROOMJezero Groom nije uobičajena zračna baza te se borbene jedinice u pravilu tamo ne razmještaju. Umjesto toga koristiti se tijekom razvoja, testiranja i obuke za nove tipove zrakoplova. Tek kada, nakon ispitivanja zrakoplov odori neka od institucija kao što su Ratno zrakoplovstvo SAD-a ili CIA, on će biti predan na uporabu u operativnu zračnu bazu. Ipak, u bazi se nalaze i nekoliko zrakoplova projektiranih u bivšem SSSR-u koji služe za trening i analizu. Sovjetski špijunski sateliti fotografirali su Groom jezero tijekom hladnog rata, a kasnije su i civilni sateliti napravili fotografije baze i njene okolice. Iz slika se ipak mogu izvući samo skromni zaključci o bazi, njenoj uzletno-sletnoj stazi, hangarima i jezeru.PROJEKT LOCKHEED U-2 Za vrijeme Drugog svjetskog rata Groom jezero je korišteno za uvježbavanje bombardiranja i artiljerijskog gađanja. Nakon rata područje je napušteno sve do travnja 1955. godine kada ga je lockheedov tim izabrao kao idealnu lokaciju za testiranje svojih nadolazećih U-2 špijunskih aviona. Isušeni dio jezera korišten je kao idealna pista za upravljanje eksperimentalnih zrakoplova a planinski lanci koji okružuju dolinu štitili su bazu od neželjenih pogleda.
Lockheed je na tom području improvizirao bazu, tada poznatu kao "Site II" ili "Ranch", koja se sastojala od nekoliko skloništa, radionica i prikolica za smještaj njegova malog tima. U samo tri mjeseca izrađena je pista dužine 1.500 metara i već u srpnju 1955. bila je spremna za uporabu. Prvi U-2 u bazu je s teretnim zrakoplovom Douglas C-124 Globemaster II iz Burbanka dostavljen 24. srpnja 1955. Lokidovi tehničari u bazu su sletjeli s Douglasom DC-3. Prvi U-2 je iz baze poletio 4. kolovoza 1955. a sredinom 1956. počeli su pod vodstvom CIA-e prvi špijunski letovi nad tadašnjim Sovjetskim savezom.PROJEKT SR-71 BLACKBIRDNakon što su u svibnju 1960. vojne snage SSSR-a uspjele srušiti U-2, Lockheed je počeo raditi na njegovom nasljedniku kao dio OXCART CIA programa. Projekt je uključivao A-12- izviđački avion s velikom visinom leta i s brzinom od 3Maha iz kojeg je kasnije razvijen slavni SR-71 Blackbird. Osobine SR-71 i zahtjevi za njegovo održavanje doveli su do velikog širenja objekata kao i piste na jezeru. Glavna pista produžena je na 2.600 m, broj ljudi u bazi naraslo je na preko 1.000 a prvi prototip A-12 poletio je 1962. godine. Baza je dobila svoje spremnike za gorivo i kontrolni toranj, uvelike je poboljšana sigurnost, zatvoren je mali civilni rudnik u slivu bazena jezera a šire područje doline je proglašeno ekskluzivnim vojnim područjem.
U bazi su po prvi puta letjeli većina Blackbird inačica: A-12, neuspio prototip presretača YF-12 i osnovni model "Crne ptice" D-21. A-12 ostaje u bazi sve do 1968. (SR-71 svoj prvi let ima u Palmdaleu, Kalifornija.)PROJEKT HAVE BLUE/F-117Nakon "Crne ptice", Područje 51 je korišteno za razvijanje i usavršavanje Stealth tehnologije. Ova tehnologija je omogućila izradu zrakoplova B-2 Spirit i F-117 Nighthawk koji su bili desetljećima ispred svog vremena. Iako su javonsti predstavljeni tek 1988. godine oni su u Zoni 51 letjeli od 1977. godine.
Lokidov Have Blue prototip nevidljivog lovca (manji model F-117 Nighthawka) imao je prvi let u prosincu 1977. a ispitivanje raznih modela pod velikom tajnom je rađeno sve do sredine 1981., kada je počela izrada prvih F-117. Uz dodatne letne testove usavršavan je radarski sustav, testirano naoružanje te je vršena obuka za prve grupe USAF F-117 pilota. Nakon toga, pod još uvijek visoko klasificiranom tajnosti, F-117 se premješta u obližnju Zračnu luku Tonopah Test Range a na kraju u Bazu ratnog zrakoplovstva Holloman.



dnevnici-NLO-a @ 21:17 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
Vijest o gubitku originalne snimke prvog slijetanja na Mjesec, uključujući i legendarni »mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo« astronauta Neila Armstronga, šokirala je svijet i ponovno potakla brojne »teorije zavjere« koje opovrgavaju uspjeh NASA-inog pothvata još od 20. srpnja 1969. godine. ...



dnevnici-NLO-a @ 13:46 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Svemirska utrka je bila neslužbeno natjecanje između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza koje je trajalo od 1957. do 1975. godine. Ona je uključivala paralelne napore obiju zemalja da istraže svemir umjetnim satelitima, da pošalju ljude u svemir i na Mjesec. Iako njeni korijeni leže u ranoj raketnoj tehnologiji i međunarodnoj zategnutosti nakon Drugog svjetskog rata, svemirska utrka je počela nakon sovjetskog lansiranja satelita Sputnjik 1, 4. listopada 1957. godine.

Termin svemirska utrka je smišljen po analogiji sa utrkom u naoružavanju koja je također postojala između SAD i SSSR. Svemirska utrka je postala važan dio kulturnog i tehnološkog rivalstva između Sovjetskog Saveza i SAD tijekom Hladnog rata. Svemirska tehnologija je postala posebno važna arena u ovom sukobu, i zbog svoje vojne primjene i zbog psihološke koristi od naraslog morala.

Uspjesi:
SAD:

  • 31. siječnja 1958. - Otkriće Van Allenovog pojasa - ABMA - Exploer 1
  • 18. prosinca 1958. - Komunikacijski satelit - ABMA - Projekt SCORE
  • 17. veljače 1959. - Meteorološki satelit - NASA (NRL) - Vanguard 2
  • lipanj 1959. - Špijunski satelit - Zrakoplovstvo SAD-a - Discoverer 4
  • 7. kolovoza 1959. - Slike Zemlje iz svemira - Explorer 6
  • 10. srpnja 1962. - Prvi aktivni komunikacijski satelit - AT&T - Telstar
  • 15. prosinca 1965. - Orbitalno sastajanje - Gemini 6A : Gemini 7
  • 16. ožujka 1966. - Orbitalno sastajanje i pristajanje - Gemini 8
  • 24. prosinca 1968. - Let ljudske posade oko Mjeseca - Apollo 8
  • 21. srpnja 1969. - Prvi čovjek na Mjesecu (Neil Armstrong) - Apollo 11
  • 14. studenog 1971. - Satelit u orbiti oko Marsa - Mariner 9 

    SSSR:
  • 21. kolovoza 1957. - Interkontinentalni balistički projektil - R-7 Semjorka
  • 4. listopada 1957. - Prvi umjetni satelit - Sputnjik 1
  • 3. studenog 1957. - Životinja u svemiru (pas Lajka) - Sputnjik 2
  • 4. siječnja 1959. - Sunčev umjetni satelit - Luna 1
  • 14. rujna 1959. - Sonda na Mjesecu - Luna 2
  • 7. listopada 1959. - Slika dalje strane Mjeseca - Luna 3
  • 12. travnja 1961. - Prvi čovjek u svemiru (Jurij Aleksejevič Gagarin) - Vostok 1
  • 16. lipnja 1963. - Prva žena u svemiru (Valentina Terješkova) - Vostok 6
  • 18. ožujka 1965. - Svemirska šetnja - Vashod 2
  • 1. ožujka 1966. - Sonda slijeće na Veneru - Venera 3
  • 23. travnja 1971. - Svemirska stanica - Saljut 1
  • dnevnici-NLO-a @ 13:41 |Komentiraj | Komentari: 0


    Bermudski trokut (takođe Bermudski trougao, Đavolji trokut) je naziv za morski trokut između Bermuda, Floride i otočića Portorika u Atlantskom okeanu. Bermudski trokut ima površinu oko 1140 kvadratnih kilometara.
    Zapisi o nestajanju brodova se vode još od 15. vijeka. Navodno je i sam Kristofor Kolumbo na svojoj plovidbi prema Novom svijetu opazio čudna svjetla iznad tog područja. Prema jednoj nepotvrđenoj statistici, u tom dijelu okeana do sada je nestalo 8.157 ljudi.
    TEORIJE:

    Prva teorija tvrdi da u Bermudskom trouglu nema nikakvih paranormalnih pojava koje izazivaju nestanke brodova.

    Druga teorija govori o fizičkim silama nepoznatim nauci, koje periodično stvaraju rupu na nebu, koja uvlači sve što joj se nađe na putu.

    Treća teorija tiče se prirode vode u Sargaskom moru. Misli se da je za ove nestanke odgovorna neka nepoznata komponenta morske vode.

    Četvrta teorija tvrdi da se u Bermudskom trouglu povremeno stvara vremenska rupa, kojom avioni ili brodovi putuju u prošlost ili budućnost.

    Peta govori o prirodnom isparavanja plinova iz podvodnih stijena koji stvaraju mjehure na površini koji mogu da prevrnu brod.

    dnevnici-NLO-a @ 13:35 |Komentiraj | Komentari: 0


    Sudeći po izvještajima kojih je u posljednje vrijeme sve više, velike su mogućnosti da bi mišljenja koja govore u prilog tvrdnji o postojanju vanzemaljaca na našem planetu, mogla biti opravdana.

    Velik broj ljudi koji se danas bave fenomenom NLO-a, vjeruje i tvrdi kako mnoge svjetske vlade taje postojanje letjelica vanzemaljskog podrijetla. Međutim, postavlja se pitanje - kako dokazati te tvrdnje ? Vrlo teško ili gotovo nemoguće, sve dok veći broj ljudi iz tajnih vladinih organizacija ne istupi pred javnost sa dokazima o postojanju NLO-a. 
    U godinama koje su prethodile našim devedesetima, bilo je pojedinačnih svjedočanstava koja su vlade, u prvom redu američka, pokušale obezvrijediti i, u očima često naivne javnosti, ismijati. Kako je svakim danom takovih svjedočenja sve više, a koja, k tome, najčešće dolaze sa vrlo visokih položaja u američkom Ministarstvu Odbrane, američka vlada sve teže obmanjuje javnost svojim pričicama o "meteorološkim balonima", čije manevarske sposobnosti daleko nadmašuju one američkih vojnih lovaca. "Kuglaste munje", godinama omiljen prirodni fenomen kojeg je američko Ministarstvo Odbrane iskorištavalo kao objašnjenje kada je trebalo od desetina, pa i stotina ljudi koji su vidjeli NLO napraviti budale, danas su gotovo pale u zaborav.Na stranicama Dosjea-x, čitatelji će u svakom broju biti upoznati sa najnovijim zbivanjima vezanim za područje UFO-logije, a izvještaji će pokrivati događaje iz cijelog svijeta. Poseban naglasak biti će stavljen na najnovija svjedočenja američkih i britanskih dužnosnika, bivših članova tajnih vladinih organizacija (koje su godinama surađivale po istom zadatku), a koji više nisu mogli istinu držati samo za sebe.
    U prvom broju donosimo svjedočanstva viših američkih vladinih dužnosnika na koje je vršen veliki psihološki pritisak nakon što su sa strogo povjerljivim informacijama izašli pred javnost. Počelo je četrdesetih godina, odmah nakon Roswella...

    -Kontra admiral Roscoe Hillenkoeter bio je direktor CIA-e u razdoblju od 1947.-1950. godine. Godine 1960, izjavio je za štampu da je za vrijeme njegovog službovanja bilo, od strane vlade, više uspjelih zataškavanja pojave NLO-a. Svoju izjavu potvrdio je i u specijalnoj televizijskoj emisiji, nekoliko mjeseci poslije.

    -Bračni par iz države Utah snimio je 1948. godine vrlo uspjele fotografije dvije letjelice, očito vanzemaljskog podrijetla. Fotografije su odnijeli u redakciju lokalnog lista koji je objavio i popratni članak, uz napomenu da je negativ filma bio podvrgnut analizi u laboratoriju Sveučilišta Utah, te da je utvrđeno da je film originalan i da je mogućnost fotomontaže potpuno isključena. Članak je, uz popratne fotografije, ne samo u državi Utah već i mnogo šire, naišao na velik odjek javnosti, a samim time zainteresirala se i CIA, pogotovu jer se radilo o letjelicama nepoznatog podrijetla. Ukratko, nakon što su dotični bračni par posjetili "ljudi od vladinog povjerenja",
    (što je priznao i sam Hillenkoeter), supružnici izjavljuju (za isti list, čijeg su vlasnika također posjetili "neki ljudi") da je posrijedi bila fotomontaža, i kako su sve smislili iz puke zabave. Nalaze sveučilišnog laboratorija nije više nitko nigdje spominjao, i sve je ubrzo palo u zaborav. Fotografiju originalnog primjerka filma koji je bračnom paru bio oduzet "radi ispitivanja", a koji je CIA snimila za svoju arhivu, Hillenkoeter
    je pokazao u televizijskoj emisiji, potvrđujući nalaz sveučilišnog laboratorija.
    Godinu dana nakon toga, bilo je nekoliko izjava za javnost viših vojnih dužnosnika,
    u kojima se navode točna mjesta padova tri NLO-a, koji su odmah potom bili ispitivani u podzemnoj vojnoj bazi u državi Wisconsin. O posadi tih letjelica niti spomena...

    -Dr. Vannevar Bush, bio je Predsjednik američkog Vijeća za istraživanje i razvoj
    u razdoblju od 1945.-1949. godine. Osim toga, bio je savjetnik američkog predsjednika i ključni čovjek u razvoju atomske bombe. 1950. godine, u memorandumu kanadske vlade koji je potpisao Wilbert Smith, jasno se navodi : "LETEĆI TANJIRI POSTOJE. O njima ne znamo gotovo ništa, ali znamo da velike napore u razotkrivanju te tajne ulaže mala grupa ljudi, koju predvodi Dr. Vannevar Bush."

    -
    James Forrestal bio je američki ministar Odbrane. Godine 1949. doživio je nervni slom, te počinio samoubistvo. Mnogo se nagađalo o razlozima zbog kojih se, ta inače izuzetno stabilna osoba, odlučila na taj čin, međutim njegovi najbliži suradnici nisu bili previše iznenađeni. "Previše je toga" i "Postaje neizdrživo", riječi su koje je Forrestal često ponavljao u danima koji su prethodili njegovom nervnom slomu. Prema riječima njegovog bliskog prijatelja, generala Waltera Bedell Smitha, (koji je Forrestala zamijenio na dužnosti ministra Odbrane), Forrestal je bio vrlo potresen zbog, kako je on sam rekao, "opasne tajne koju će ljudi ubrzo otkriti." 

    -Bivši zapovjednik Zračne baze Wright-Patterson u državi Ohio, brigadirni general Arthur Exon, obznanio je 1991. godine postojanje tajne grupe "Bezbožnih trinaest", čiji je zadatak kontrola pristupa strogo povjerljivim izvještajima o NLO-ima i njihovim posadama. Možda je Exon mislio na tajnu grupu Majestic-12 plus američki predsjednik ? Sa grupom Majestic-12 surađivali su, po Exonovim riječima, i Forrestal i Smith.

    -Dr. Eric Walker b
    ivši je upravitelj američkog Instituta za analizu Odbrane. Za TV mrežu NBC izjavio je 1989. godine kako je za vrijeme svog službovanja često prisustvovao tajnim sastancima u zračnoj bazi Wright-Patterson. Glavne i jedine teme bile su analize pronađenih NLO-a kojih je, prema njegovim riječima, "bilo više nego što bi se možda moglo misliti." Dr. Eric Walker također je izjavio da "zna za njih (grupu Majestic-12) već 40 godina."

    -General Hoyt Vanderberg je tokom Drugog Svjetskog rata bio zapovjednik američke Vojne obavještajne službe, i direktor CIA-e u razdoblju od 1946.-1947. godine.
    U izjavi za štampu, i budući da je (1. listopada 1947) osobno prisustvovao činu, potvrdio je autentičnost potpisa američkog predsjednika Harry Trumana na tajnom memorandumu grupe Majestic-12. Grupa je osnovana kada su NLO-i, prema riječima gen. Vanderberga, "postali pitanje nacionalne sigurnosti." 

    -Dr. Detlev Bronk po zanimanju je biofizičar. Bio je Predsjednik Američke Akademije Nauka, i upravnik Američkog Medicinskog Vijeća pri Odboru za Atomsku snergiju. Prema izjavi koju je dao radio postaji u Los Angelesu, a koja je emitirana u živo, tadašnji predsjednik Eisenhower je u doba slučaja Roswell bio na najvišoj vojnoj dužnosti i morao je znati za pad letjelice. Kada je izabran za predsjednika SAD-a, odlučno je nijekao bilo kakvo postojanje vanzemaljske letjelice, što je tada bila, baš kao što je i danas, uobičajena praksa Bijele Kuće. Potpuno je jasno da američka vlada nije mogla dozvoliti da informacije o padu NLO-a, a pogotovo fotografije vanzemaljskih astronauta, prodru u javnost. Osim panike koju bi ta vijest izazvala, a što bi se još i moglo kontrolirati, postojala je daleko veća opasnost za vladu. Kada bi običan američki građanin suprotstavio svoj "američki način života" postojanju vanzemaljske civilizacije, kontrola ljudima bila bi vrlo otežana, a u glavi svakog pojedinca nastala bi pitanja kojih se svaka vlada boji. Međutim, to nije problem samo američke vlade. Sivi patuljak visine jednog metra, doletio tko zna otkud, postao bi veći faktor od svih predsjednika zajedno. Koja vlada takvo što može dopustiti ? I to je jedan od razloga zbog kojeg mnoge države svijeta (pogotovo Rusi i Amerikanci) godinama tajno surađuju (i) po pitanju vanzemaljskih letjelica, iako su im deklarirani politički sistemi različiti.

    -Kontra admiral Sidney Souers vršio je visoku dužnost u Američkoj Centralnoj Obavještajnoj službi 1946. godine, kada je imenovan za Izvršnog sekretara Vijeća Nacionalne Odbrane, 1947. godine. Tijekom karijere bio je duboko upleten u istraživanja koja se tiču ostataka palih vanzemaljskih letjelica, što je osobno izjavio 1969. godine za američku nacionalnu TV mrežu NBC. U istoj televizijskoj emisiji pokazao je komad metala veličine 15x10 cm, čiji je sastav nepoznat, i za kojeg je tvrdio da pripada letjelici vanzemaljskog podrijetla, paloj u pustinji Nevade 1956. godine. Dvije sedmice nakon emitiranja emisije, prilikom provale u njegovu kuću, predmet je nestao, a sa njim i gosp. Sidney. Osim tog predmeta (i sâmog Sidneya) ništa nije ukradeno. Njegova supruga Eleine, koja je bila u bolnici kada je provaljeno u kuću, tvrdi kako je nestanak njena supruga povezan sa "ljudima koji su nekoliko puta telefonom nazivali Sidneya", nakon čega je "on bio vrlo nervozan i rastresen". Tijelo Sidneya Souersa nikada nije pronađeno.

    -Don Berliner je fizičar, i dugi niz godina istražuje fenomen NLO-a. Nije mu poznato tko je na njegovu adresu poslao dokument koji pripada grupi Majestic 12, a koji datira iz 1996. godine. Dokument nosi naslov : "Vanzemaljski Entiteti i njihova tehnologija." Zajedno sa dokumentom, primio je i mikro-film koji sadrži 23 stranice tajnog izvješća iste grupe. Na stranicama snimljenim na mikro-film, iznose se zapažanja u svezi kontakata sa vanzemaljcima koji su se dogodili unatrag dvije godine. Ime "Area 51" spominje se 14 puta, što upućuje na konkretne aktivnosti te baze. Berliner je mikro-film, prema priloženim uputama, pohranio na tajno mjesto, a podatke će javnost saznati u siječnju 1998. godine. Ta odluka rezultat je telefonsk
    e obavijesti primljene neposredno nakon primitka paketa sa spomenutim sadržajem.

    -Dr. Donald Menzel profesor je astrofizike, a bio je i savjetnik nekoliko američkih predsjednika, uključujući i Reagana. Sudjelovao je u razvoju Američkog Svemirskog programa, a u američkoj Administraciji važi kao čovjek koji je imao pristup dokumentima klasificiranim kao Top Secret Ultra , odnosno dokumentima od najveće tajnosti. Siječnja 1995.-te izlazi u javnost sa informacijama vezanim za pad NLO-a koji se dogodio 1980. godine u državi Maine, nedaleko zračne vojne baze Linkoln. Zajedno sa general majorom Robertom Montaqueom, direktorom Centra za razvoj Specijalnih oružja, koji ima sjedište u gradu Albuquerque, država New Mexico, radio je na ispitivanju pale letjelice. Prilikom gostovanja u radio emisiji pod nazivom Close encounters (Bliski susreti), a koju redovito prate slušatelji 5 saveznih država, i koja je neobično popularna, opisao je pali NLO i odgovarao na sva pitanja osim onih vezanih za pronađeno oružje. Radio emisija izazvala je vrlo velik interes, pa je stoga i reprizirana. Nedugo zatim, kao gost iste emisije, pojavio se i general major Robert Montaque, tvrdeći da su izjave Dr. Menzela neistinite, te da je Menzel svojim istupom htio samo privući pažnju na sebe. U lipnju iste godine, Menzel gostuje na TV mreži ABC (u večernjem najgledanijem terminu), pokazuje fotografije spornog
    NLO-a, i odgovara na pitanja gledatelja iz gotovo svih saveznih država Amerike. Nakon toga, javno ga više nitko nije demantirao, ali je postao žrtvom prijetećih anonimnih poziva. Ubrzo zatim je umro.

    -Osobe kao što su Stanton T. Friedman (nuklearni fizičar), Bill Moore i Jaime Shandera (inženjeri koji više od dvadeset godina proučavaju slučajeve vezane za NLO), primaju zadnjih godina pakete nepoznatih pošiljaoca. Sadržaj paketa uglavnom čine mikro-filmovi na kojima su snimljene stranice povjerljivih dokumenata, te fotografije NLO-a.

    -Primjer : Bill Moore je 1985. godine primio kovertu poslatu sa Novog Zelanda, u kojoj ga, netko njemu nepoznat,
    upućuje u Američku Nacionalnu Arhivu radi ispitivanja nekih dokumenata. U poruci je naveden broj pod kojim se dokumenti, koji više nisu bili klasificirani kao tajni, nalaze u arhivi. Moore i Shandera tako su došli do memoranduma vezanog za aktivnosti grupe Majestic-12, a koji postojanje te grupe i potvrđuje. Memorandum je potpisao Robert Cutler, najbliži suradnik predsjednika Eisenhowera, i specijalni savjetnik pri Vijeću za Nacionalnu sigurnost. Taj dokument, nekad od najveće tajnosti, adresiran je na Nathana Twiningsa, ondašnjeg generala Američkih Zračnih Snaga.

    -Tim Cooper istražuje nestanke ljudi povezane sa aktivnošću NLO-a, već više od
    20 godina. Autor je knjige "Abductions – Who's Next ?", koja vrlo ozbiljno upozorava na opasnosti koje prijete od bliskih susreta sa vanzemanjcima. U razdoblju između 1992. i 1996. godine primio je, također od njemu nepoznate osobe, nekoliko dokumenata koji pripadaju grupi Majestic 12 i koje je pokazao Stantonu Friedmanu. Prema njihovu mišljenju neki su dokumenti falsi
    fikati, ali dva su originalna. U prvom dokumentu nalaze se upute generalu Nathanu Twiningsu, a u svezi njegovih aktivnosti vezanih za put u New Mexico 1947. godine, gdje je pao NLO. Drugi dokument je dopis predsjedniku Trumanu, a potpisao se Državni Sekretar George C. Marshall. Dokument ima oznaku MAJIC EO 092447 MJ-12. Budući da su mnogi dokumenti grupe MJ-12 snimljeni na mikro-filmove, originalni papir i tinta ne mogu se ispitati. Međutim, postoje detalji koji se mogu provjeriti, a to su npr : analiza potpisa, datumi sastanaka, imena članova itd. Državni Sekretari, utjecajni znanstvenici i ljudi iz smog vojnog vrha, godinama su bili pripadnici vladine tajne grupe Majestic-12. Tako je i danas, s razlikom što se njihove aktivnosti sve teže prikrivaju od javnosti. Sasvim je sigurno kako će idućih godina informacija vezanih za tajne aktivnosti američke vlade biti sve više i više, zahvaljujući odlukama nekad visokih vojnih dužnosnika, a također i istraživaćima NLO fenomena koje njihov duh vodi izvan granica koje postavlja službena politika



    dnevnici-NLO-a @ 13:14 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
    Do dans je u svijetu utvrđeno oko 1o,ooo krugova u žitu u 29 zemalja širom svijeta, anjihova neobična svojstva nastavljaju biti nepoznanica znanstvenicima. Koji su učinci krugova u žitu?
    Oni su sljedeći:

    - biljke su povijene 2,5 cm od tla;
    - stanična struktura tih biljaka je promijenjena;
    - stabljike su lagano oprljene na bazi;
    - promijenila se kristalna struktura pogođenog tla;
    - podzemne vode su na mjestima gdje su se krugovi pojavili jednostavno isparile;
    - promijene elektromagnetskoga polja;
    - grojna izlječenja ljudi s teškim oboljenjima koji su ušli u područje tih krugova, što dokazuje da unutar tih krugova postoji polje koje utječe na čovjekovo biološko polje;


    Na tisuće ljudi iz čitavog svijeta u ljetnim mjesecima posjećuje žitne krugove, prije svega u zapadnoj Engleskoj, između Stonehenga, Winchestera i Malborougha. Doživljaj pri prolasku kroz svježe nastali žitni krug nezaboravan je: delikatno i na savršen način položene biljke, maštoviti, zamršeni uzorci, jasno osjetne snažne energije i goleme dimenzije. Ako tome još dodamo i krajolik koji ih okružuje, s valovitim brežuljcima i poljima, možemo razumjeti jedinstven osjećaj koji nastaje u blizini te značajne pojave koju mediji i vladine agencije još uvijek zanemaruju.
    Žitni krugovi svoje posjetioce nadahnjuju, fasciniraju ih, privlače i opčinjavaju. Mnogi osjete neki unutarnji poriv da stanu unutar njih i iz prve ruke spoznaju bilo kakve osjete što ih ti oblici mogu izazvati. Jedan od glavnih doživljaja najčešće je osjećaj svetosti ili nečeg "drugačijeg". Od onih koji već dulje vrijeme posjećuju takve krugove, neki vjeruju da je za njihov nastanak odgovorna  neka vrsta inteligencije.
          Zanimljivo je da oblici krugova u žitu veoma nalikuju onima što se mogu vidjeti u hramovima, katedralama, ili na drevnim svetim mjestima. Ovo cinici često krivo interpretiraju kao želju istraživača žitnih krugova da taj fenomen promijene u neki vestu religijskog ili New Age kulta. No, ostavimo li cinizam po strani, činjenica je da ti krugovi izazivaju osjećaj svetosti, što njihovoj prirodi daje posebnu notu.
          Prvi žitni krugovi otkriveni su u Engleskoj 1978. godine. Otada se pojavljuju svake godine, počevši od kasnog proljeća do ljetnih mjeseci. Kasnije su pronađeni i drugdje po Evropi, u SAD-u, Kanadi i Japanu. 
      Krugovi obično nastaju po noći, u nekoliko sekundi. Pronađeni su u poljima pšenice, ječma, uljane repice, raži, suncokreta i drugih usjeva. Biljke koje tvore krug u žitu savijene su, ali nisu oštećene (što se ne može reći za "krivotvorine" — oblike koje naprave ljudi). Ako žito još nije zrelo, tako savijeno raste i dalje. U nekim likovima žito je "polegnuto" u više slojeva, a stabljike u svakom sloju okrenute su u drugom smjeru. Žito je ponekad upleteno u nekakve pletenice.
          U kolovozu 1996. godine je John Wheyleigh, student koji je kampirao u južnoj Engleskoj, kod Oliver's Castla, snimio kratak video-film koji prikazuje nastajanje lika u žitu u obliku snježne pahuljice. Na filmu se vide četiri svjetleće kugle koje se brzo kreću i očito je da su povezane su s nastankom lika u žitu.
     Neki istraživači smatraju da je snimak krivotvorina. Međutim, u većini profesionalnih video-laboratorija u kojima je traka analizirana utvrđeno je da je film "čist" i da vjerojatno nije obrađen računalom. (B. Creme potvrdio je autentičnost snimka).
          U kolovozu 1997. godine, godinu dana nakon što je snimljen Wheyleighov video-film,  dva su češka istraživača krugova u žitu izvijestila da su jednog jutra vidjela tri odvojene skupine svjetlećih kugli kako lete iznad područja gdje su otkriveni krugovi u žitu. Svjetleće kugle su, isto kao na videosnimci Johna Wheyleigha, putovale zajedno i velikom brzinom, a njihove su putanje pri svakom prijelazu bile jednake. Osim toga, Česi su izvijestili da su pri opažanju prve skupine kugli čuli neobičan zvuk.I John Wheyleigh također je izvijestio o sličnom zvuku koji ga je probudio i omogućio mu snimanje događaja koji su uslijedili.
    Prema mišljenju B. Crema, krugove u žitu, osim manjeg broja krivotvorina napravljenih ljudskom rukom, prave naša braća s najbližih planeta, Marsa i Venere — iz svemirskih letjelica koje nazivamo NLO. B. Creme kaže: "Oni koji su u NLO-ima vizualiziraju oblik koji žele stvoriti, te svojim usredotočenim umovima određuju oblik svakog pojedinog kruga. Potom se vozilima približe površini polja i svojom tehnologijom, upravljanom umom, stvaraju uzorke. Radi se o kombinaciji vrlo razvijene tehnologije i misli; strojevi reagiraju na njihove misli. Cijeli taj proces traje tek nekoliko sekundi, što vrijedi i za najkompliciranije uzorke."
          Creme kaže da su krugovi u žitu dio procesa energizacije Zemlje te da, nadalje, oni na fizičkoj razini dupliciraju brojne vrtloge koji već postoje u mreži Zemljinog magnetskog polja. Ti vrtlozi će postati baterije čiju će energiju čovječanstvo u budućnosti, kada razvijemo tehnologiju svjetlosti, upotrebljavati kao novi izvor energije.

    Image and video hosting by TinyPic
    dnevnici-NLO-a @ 12:54 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare

    Pregled najpoznatijih NLO susreta koji se često eksploatiraju u raznim TV serijama i filmovima.

    -1800: 29. ožujka, Prediger Fritch iz Quedlinburga uočava malu točkicu kako prelazi preko sunca u 6 sati

    - 1802: 27. veljače, Prediger Fritch iz Quedlinburga uočava malu točkicu kako prelazi preko Sunca u sjeverozapadnom smijeru i ubrzava

    - 1839: 2. rujna Cupper vidi pomicanje NLO-a ispred sunca

    - 1849: 12. ožujka, Sidebotham vidi pomicanje točkice ispred Sunca

    - 1859. i 1862. također viđenja objekata ispred Sunca od Lescarbaulta Lummisa

    - 1897.: travanj, legenda da se u gradiću Aurora, Teksas srušio nepoznati leteći objekt u kojem su mještani pronašli mrtvo tijelo i pokopali ga uz sprovod

    - 1913. i poslije viđenja poznatih Brown Mountain svjetala na nebu u SAD-u

    - 1942. 24. i 25. veljače, NLOi iznad Los Angelesa, poznato kao "Battle of Los Angeles" Vojska izlazi na ulice, nastaje panika.

    - 1944. Foo Fightersi, šarene sfere uočene od vojnih aviona diljem svijeta

    - 1946 i poslije: Fantomske rakete, objekti sa karakteristikama navodećih raketa uočavane iznad cijele Skandinavije- Švedsko min. obrane zabrinuto

    - 1947. 23. lipanj, incident na otoku Maury SAD, kada su NLOi napali Harolda Dahla koji je sakupljao panjeve. Dahl, njegov sin i pas s bili u čamcu kada je naišlo 6 NLOa ispustilo nekakvu svjetlosnu zraku koja je ubila psa i ranila sina. Idućeg jutra Dahlu je na vrata došao "čovjek u crnom" koji mu je zaprijetio da ne priča o tome

    - 1947.: 24. lipanj, Kenneth Arnold uočava NLOe i nastaje izraz "leteći tanjuri"

    - 1947: 4. srpanj, incident u Roswellu, NLO srušen na ranču kod Roswella, vojska objavljuje da je u pitanju samo meteorološki balon

    - 1948: tzv. zelene lopte prijavljene iznad nekoliko baza američke vojske; slijedi ju zvanična istraga

    - 1948: 7. siječnja pilot Captain Thomas F. Mantell pogiba dok slijedi NLO

    - 1948: Incident u Kapustin Yaru gdje je navodno oboren NLO u obliku cigare od strane ruskog MiG-a

    - 1949. 20. kolovoza astronom Tombaugh (otkrio Pluton) izjavljuje de je vidio 6 do 8 trokutastih oblika, kod Las Crucesa, New Mexico, govoreći da ne vjeruje da su zemaljskog podrijetla; nakon toga on viđa još mnogo toga kao i "zelene lopte"

    - 1950. 15. kolovoz, Nick Mariana menađer baseball lige i njegova sekretarica su provjeravali igralište kada su se pojavila leteća svijetla na nebu koja su uspjeli snimiti kamerom

    - 1952.: 24. srpnja iznad Carson Sinka u Nevadi (SAD) dva pilota John L. McGinn i John R. Barton sa dičnim vojnim karijerama su bili svjedoci NLO-a dok su upravljali bombarderom B-52. Piloti su vidjeli tri sjajne letjelice za koje su prvo pomislili da su F-86 borbeni lovci, ali onda su shvaltili da se nalaze previsoko (3300 m) i letjeli su u savršenoj "V" formaciji što je vrlo netipično za vojne zrakoplove. Letjelice su nakon nekog vremena odjurile ogromnom brzinom, a kada su piloti poslije sletjeli saznali su da na nebu nisu letjeli nikakvi civilni ili vojni avioni, slučaj je otišao u poznatu "Plavu knjigu"

    - 1952: "Washington flap", brojni kontakti sa NLO letjelicama od strane svjedoka i radara u Washingtonu DC. Rezultiralo stvaranjem "Robertson Panel" protokola od CIA u kojem sve NLO svjedoke treba izvrgnuti ruglu i diskreditirati NLO grupe

    - 1953. Američki vojni pilot Felix Moncla nestaje dok lovi NLO

    - 1954.: Na stotine viđenja NLO-a u Francuskoj, poznato kao "French flap"

    - 1954.: prijavljeni nepoznati sateliti u orbiti, upleten i astronom Clyde Tombaugh (otkrio Pluton)

    - 1955. Kelly-Hopkinsville susret, grupa nepoznatih bića izašla iz šume i maltretirala obitelj u jednoj kući. Nije bilo krvi već samo isprepadanih ljudi

    - 1957. Brojni automobili gubili brzinu i zaustavljali se zbog velikih NLOa u Levellandu, Texasu i New Mexicu, poznati kao "1957 flap"

    - 1961.: 16. rujna bračni par Betty i Barney Hill tvrdili da su ih bili oteli vanzemaljci, prvi takav slučaj u javnosti

    - 1964.: 24. travnja, policajac Lonnie Zamora tvrdio da je imao bliske kontakte sa vanzemaljcima. Dok je bio u potjeri za nekim motorom oko 17h i 45 min začuo je neku eksploziju u blizini te je odmah otišao u obližnji napušteni spremnik dinamita u pustinji. Tamo je vidio nešto što je izgledalo kao auto okrenut naopako i dvije bijele osobe oko njega. Kada su ga primjetila bića su pobjegla u vozilo i poletjela, začulo se tutnjanje i Lonnie se bacio u stranu jer je mislio da će eksplodirati. Letjelice je odletjela iza horizonta

    1965: 9. prosinac Kecksburg incident- Kecksburg, Pennsylvania, SAD tisuće ljudi gleda veliku sjajnu goreću loptu u barem šest država i Ontariu, Kanadi. Padala je preko Detroita, Michigan/Windsor, Kanada područja, prijave o palim metalnim ostacima preko Michigena i sjevernog Ohia i uzrokovanje soničnih eksplozija u zapadnoj Pennsylvaniji. Generalno mišljenje je da je u pitanju Meteor. Unatoč tome nekih svjedoci u malom selu Kecksburgu, tvrde da se nešto srušilo u šumu. Neki su vidjeli plavi plamen iz šume i javili policiji. Drugi su vidjeli letjelicu oblika klipa kukuruza, no vojska je tvrdila da je pretražila šumu i ništa nije našla.

    1965: astronaut Frank Borman fotografira NLO koji je pratio let Geminija 7

    1967: 19. ožujak Stephen Michalak tvrdi da je susreo NLO koji ga je opržio svojim motorima. Nakon toga bio je bolestan nekoliko mjeseci, no svaki doktor koji ga je pregledao je rekao da nije mentalno bolestan

    1967: 4. listopad Shag Harbor incident- u noći oko 23h 20min javljeno je u medijima da se NLO srušio u vode blizu Shag Harbor, Nova Scotia (istočna obala Kanade). Barem jedanaest ljudi je vidjelo kako nisko letni objekt ide prema luci. Brojni svjedoci prijavili eksplozije i zvukove rušenja. Nakon što se srušio objekt je svijetlio i ljudi su odmah poslali ribarske brodove da spase ljude, no letjelica je potonula, a na mjestu gdje je potonula bila je masna, žuta pjena i sumporasti miris. Nakon dva dana marinci ronioci pretražuju dno, no nije bilo službene izjave da je išta nađeno

    1969: Jimmy Carter, predsjednik SAD-a vidi NLO na nebu

    1969: Neil Armstrong, astronaut, prijavljuje da je vidio dva NLO-a kada je Apollo 11 sletio na Mjesec

    1971. Delphos, Teksas NLO ostavlja znak na tlu u obliku svjetlećeg prstena

    1973: Pascagoula otmica- 11. listopada Charles Hickson (42) i Calvin Parker (19) pecaju na rijeci kada nailazi NLO i tri bića ih unose u letjelicu gdje su bili paralizirani 20 minuta dok ih je mehaničko oko skeniralo

    1974: Berwyn Mountain incident- oko 20h 30min, 23. siječnja viđen veliki disk na nebu iznad Clwyda u Walesu (VB). Mnogi svjedoci pozvali policiju, dolazi vojska i zatvara područje

    1975: otmica Travisa Waltona, 5. studenog Travis Walton nestaje na nekoliko dana- vraća se sa pričom da su ga oteli vanzemaljci, piše knjigu o tome koja se adaptira u film

    1977: Colares flap, NLO napada stanovnike Brazilskog otoka, sisajući im krv svjetlosnim zrakama- 35 ozljeđenih, otok evakuiran

    1978: Valentichov nesanak, australijski pilot prijavljuje NLO neposredno prije nego što je zauvjek nestao

    1979: Marshall County incident, šerif prijavljuje čudno sjajno svjetlo koje se sudarilo s njegovim vozilom

    1980: Cash-Landrum Incident, 29. proosinca oko 21 sat troje ljudi se vozilo u autu bluzu Huffmana, Teksas. Kada se od nikud pojavila letjelica oblika dijamanta i sletjela ispred automobila. Trio se zaustavio obilazio letjelicu koja je ispuštala plamenove. Nakon 15 minuta letjelica polijeće i pojavljuju se helikopteri koji ju okružuju. Letjelica odlazi.

    1980: Rendlesham Forest Incident, najpoznatiji Britanski NLO incident. Nick Pope, britanski agent i visoki vojni dužnosnik je izjavio da je taj incident veći od onog u Roswellu, uglavnom oko Božića NLO slijeće u šume Suffolka što stvara velike pomutnje, kao panika ljudi, stampeda krava...

    1982: Baikonur Cosmodrome prepad, lansirno mjesto privremeno zatvoreno zbog prepada i sabotaže od strane NLO-a u lipnju

    1985: Tbilisi-viđenje, putnici i piloti sovjetskog putničkog aviona gledaju u čudno svijetlo tijekom leta iz Tibilisija u Tallin, siječanj

    1986: Height 611 UFO Incident, 29. siječanj NLO se srušio u Dalnegorsku, SSSR, srušio se na brdu. Tri dana kasnije dolazi grupa ufologa na to mjesto koje je opečeno i jedino pronalaze komad filma, kojeg daju razviti no na njemu nema ništa

    1986: 16. studenog grupa NLO-a prati 50 minuta putnički avion "Japan Air Linesa" let 1628

    1986.17. studenoga- Anchorage, Aljaska Japanski pilot So Terauchi koji je pilotirao Jumbo Jetom na visini od 10,600 metara doživljava susret sa neobičnim letjelicom koja je osvijetlila njegovu kabinu i izvodila nevjeovatne manevre u zraku. To je trajalo oko sedam minuta, kada je otišla; da bi se nakom 5 minuta pojavila letjelica nekoliko desetina puta veća od Jumbo Jeta koji je 70 metara dugačak, obasjana plavom svjetlošću. Kontrolni toranj u Anchorageu nije ništa zamječivao, a letjelica je nakon par minuta nestala i avion je sretno sletio. eng

    1990: Belgian flap, nekoliko masovnih viđenja crnih trokutastih NLO-a u Belgiji, belgijsko ratno zrakoplovstvo ima radarske susrete i objavljuje snimke

    1990: Montréal, Québec, Kanada NLO, 7. studeni, preko 40 ljudi uključujući policiju gleda preko 3 sata u NLO iznad hotela u Montréalu

    1994: 16. rujna, učitelji i više osoblje škole Ariel u Ruwi, Zimbabve je bilo iznenađeno kada su učenici stari od 5 do 12 godina došli prijaviti da se leteći tanjur spustio na školsko igralište. Znano kao Bliski susreti treće vrste u Africi

    1996: Varginha incident, poznati Brazilski incident kada se srušio NLO u Minas Gerais, Brazil. Višestruka viđenja čudnih bića za koje su neke djevojčice mislile da je vrag u pitanju. Bića viđena i na dječjoj rođendanskoj zabavi, što je navodno inspiriralo redatelja Shiamalana za scenu u filmu "Signs"

    1997: Mexico City snimka NLO-a

    1997: Phoenix, Arizona NLO incident, višestruke sporo pomičući svjetlosne formacije iznad metroa u Phoenixu

    2001: 11. rujan, navodno snimljen NLO za vrijeme napada na WTC

    2001: 29. rujan jedan mađarski vojni pilot je snimio odličan snimak NLO-a iz svog aviona u sred bijela dana iznad Budimpešte, Mađarska.[1]

    2004. Meksička zračna patrola snimila sa infracrvenom kamerom svijetla- NLOe

    2005: 27. travnja Bijela Kuća evakuirana kada NLO ulazi u zabranjenu zračnu zonu i nestaje. Objašnjeno kao: "Oblak ili nekoliko ptica"

    2005: NLO-i prijavljeni i snimljeni u Kaufmanu, Teksas

    2005 - Rockaway Beach, Queens NLO je uočen iznad vode blizu nečeg što je izgledalo kao nosač aviona. Nestalo je brzo kako se i pojavilo

    2005 - Woodside, Queens Pet letećih tanjura se pojavilo iznad Woodsidea, Queens u studenom 2005. Viđeni su iznad cijelog Queensa i područija Manhattana. Nestali su jedan po jedan.

    2005 - Oklahoma City, Oklahoma] Dječak vidi ovalno jako svijetlo kako leti pri velikoj brzini i onda nesaje

    2006 - Kent, Engleska 25. ožujka Ovalna kugla je viđena kako lebdi iznad lokacije u Kentu. Zatim odlazi prema zapadu. slika

    2006 - London, Engleska 17. lipnja oko 22 sata u noći, 5 crvenih kugli je viđeno kako leti iznad grada blizu Londona

    2006. 20. rujna Predviđeno slijetanje raketoplana Atlantis odgođeno je za jedan dan kako bi posada istražila da li "manji, crni objekt" blizu shuttlea predstavlja nekakvu opasnost, priopćili su u srijedu dužnosnici NASA-e. Posada je objekt primjetila dok su kamerom promatrali Zemlju, utvrdivši da se kreće istom brzinom i istom orbitom kao shuttle. Pretpostavka je bila da je riječ o komadu leda ili dijelu raketoplana koji je otpao prilikom ranijih inspekcija. članak

    2006. 1. prosinca - Sibir objavljeno nekoliko članaka da se srušio NLO u području sibirkih šuma i izazvao manji požar eng

    2006. 27. listopada- Tappen, North Dakota U malom gardu SAD-a Tappen, North Dakota jedan je 16-godišnjak ustao u sred noći čuvši čudne zvukove vani i zatekao na njivi dva viskoka vanzemaljca 8 do 9 stopa kako rade nešto stoki. u jednog je ispucao metak iz svoje puške te je ovaj pustio gadan nezemaljski krik, da bi na to drugi vanzemljanin opalio tog dječaka i onesvjestio ga. eng

    2007. 27. travnja Knin ( Hrvatska) u 3:30 h primjecen NLO žutog duguljastog oblika kako lebdi 10 minuta nad Kninom tijekom dana isti je primjećen od strane dva pilota nad obalama Velike Britanije.



    dnevnici-NLO-a @ 12:48 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare

    Naziv leteći tanjur je relativno mlad. Prvi ga je koristio pilot Keneth Arnold 24.lipnja 1947. nad Washingtonom. Vidio je 9 srebrenkastih ploča koje su se kretale od oko 2700 km/h. Da bi mogli nastaviti proučavati NLO-e prvo moramo zaviriti u dugu mračnu povijest. 1945. otvoren je prvi službeni dokument o NLO-ima. Najstariji dokument Mahabharata, indijski ep, detaljno opisuje posjetioce iz svemira. Istraživaći NLO-a imaju crteže stare 400. godina. Događaji iz 16. stoljeća često su pripisivani božjim znakovima. Godine 1566. u kolovozu, nad Baselom letjela je plamena kugla po nebu. U Rimskom carstvu Libije opisuje kako je nad Rimom proletio leteći štit. Livije, Kasije Dio, Plinije Stariji i mnogi drugi opisuju u svojim djelima mnoge misteriozne nebeske pojave, za koje ni tada, a ni danas nije moguće naći logićko objašnjenje.
    U najstarije vijesti o NLO-ima treba uvrstiti i onu od egipatskog faraona Tutmosisa III: "U 22.godini, u trećem mjesecu zime, spustio se na zemlju plameni obruć...Imao je glavu iz koje je izlazio loš zadah. Tijelo mu je bilo dugo oko pet metara, a isto toliko bilo široko..." 1513. godine, 21 godinu prije Kolumba, PERI RIES, turski kartograf iz INSTANBULA, nacrtao je kartu svijeta na kojoj je bila Amerika i na kojoj je ucrtao planine na ANTARKTIKU (to je podatak za koji smo saznali u 19.st), sve planine (podatak smo saznali u 20.st). Kako je on mogao sve to znati. Možda su mu to rekli oni koji su vidjeli naš planet iz svemira? Nije li to trag prema postojanju inteligentnijih bića iz svemira. Isto tako čudno, SUMERANI su opisali sve planete, veličinu, težinu i položaj. 5000. godina prije Kopernika.Opisali su Uran i Neptun. Tko im je mogao reći sve te podatke, kada nisu imali sredstva kojima bi mogli sve to saznati.Možda su im te podatke dali bića koja su vidjela sve te planete? Te planete je tek 1986. letjelica Voyager izbliza proučila. SUMERANI su također poznavali DNK 5000. godina prije suvremene medicine.
    U egipatskoj Knjizi mrtvih, napisanoj prije 3,500. čitamo ovaj opis svemira: "Tamo nema zraka, dubina tog mjesta je neizmjerna, a njegova crnina je crnja od najcrnje noći." U Lukijanovim Istinitim povijestima, napisanim prije 2,100 godina, opisuje se let na Mjesec. Taj opis kao da potječe od nekog današnjeg astronauta: "Nastavljajući naš let u svemir, sedam dana i isto toliko noći, osmog dana smo ugledali pred sobom nešto poput Zemlje. Bio je to blještavi otok koji je oko sebe širio svjetlo".

    Ovo su, svakako, nevjerojatni zapisi ljudi u pradavnim vremenima prije čak 5000. godina.
    Treba li povjerovati takvim zapisima? Mislim da da, jer ono što su vidjeli ti ljudi sigurno nisu bili avioni niti sateliti. To je bilo nešto neidentificiro




    dnevnici-NLO-a @ 12:46 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


    Dolaze niotkud. Nestaju isto tako brzo kao što su se pojavili. Neobični i još uvijek neobjašnjen   fenomen NLO, za kojeg mnogi svjedoci tvrde da su ga vidjeli, postoji od pamtivjeka pa sve do     današnjih dana.
    Postoje li zaista leteći tanjuri?, od kuda dolaze?, zašto dolaze?, kako izgledaju?, to su tek o  poneka pitanja koja su mučila, i koja danas muče znastvenike, istraživače i fizičare koji istražuju  fenomen NLO.
    Ipak, ljudi su istražili djelić, vrlo vrlo mali djelić svemira, pa o postojanju inteligentnih bića poput ljudi ne možemo ustvrditi, ali možemo proučavati viđenja NLO-a na našem planetu- ZEMLJI.
    Svemir je beskrajan i beskonačan, pa je nekako, riječima kozmonauta Georgija Beregavoja: "Vjerovati da smo jedina inteligentna živa bića u svemiru jednako je vjerovanju da u velikoj šumi živi samo jedan medvjed".




    dnevnici-NLO-a @ 12:39 |Komentiraj | Komentari: 0
    chat
    Anketa
    Vjerujete li u vanzemaljce?



    Linkeri
    JESTE ZA MALO RAZBIBRIGE!?
    Index.hr
    Nema zapisa.