Blog - prosinac 2007
nedjelja, prosinac 30, 2007

Komad svemirske stijene, koji je otkriven krajem studenog i trenutno je na pola puta između Zemlje i Marsa, ima vjerojatnost 1 prema 75 da 30. siječnja udari u Crveni planet.

"Ta je vjerojatnost izuzetno neuobičajena. Kad pratimo prijeteće asteroide najčešće radimo s kudikamo manjim vrijednostima", kaže Steve Chesley, astronom koji radi u Programu NEO NASA-inog Laboratorija za mlaznu propulziju.

Asteroid 2007 WD5 otkriven je krajem studenog i slične je veličine kao i objekt koji je u udaljenom dijelu Sibira 1908. oslobodio energiju koja odgovara atomskoj bombi od 15-megatona.

Znanstvenici koji prate asteroid, koji je trenutno na pola puta između Zemlje i Marsa, prvo su postavili omjer na 1 prema 350, ali naglo su ga smanjili prošli tjedan.

"Očekujemo da ćemo vjerojatnost opet smanjiti početkom siječnja kada dobijemo nova promatranja orbite asteroida", rekao je Chesley.

"Znamo da će proletjeti pored Marsa i najvjerojatnije ga promašiti, no postoji i vjerojatnost sudara", dodao je.

Udari li asteroid doista u Mars, to će se dogoditi blizu ekvatora, u blizini područja koje rover Opportunity istražuje od početka 2004.

Robot nije u opasnosti zbog toga jer se nalazi izvan zone udara. S brzinom od gotovo 13 kilometara u sekundi, asteroid bi mogao ostaviti krater nalik slavnom Meteorskom krateru u Arizoni.

Dijelovi kometa Shoemaker-Levy 9 udarili su 1994. u Jupiter, nakon čega je nastao čitav niz plamenih kugli. Astronomi tek trebaju svjedočiti udaru asteroida u neki planet.

"Za razliku od sudara Zemlje i asteroida, uopće se ne bojimo. Štoviše, samo smo jako uzbuđeni", rekao je Chesley.
Net.hr

Evo jedna prigodna pjesma





Nadajmo se da nece nas nista pogodit:))




dnevnici-NLO-a @ 13:13 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
petak, prosinac 21, 2007
istockphoto
Japanski ministar obrane ocijenio je da je postojanje NLO-a vrlo vjerojatno te da bi japanske Snage za samoobranu trebale biti u stanju reagirati ako se pojave 'leteći tanjuri'.
"Nema ništa što nam dopušta da negiramo postojanje NLO-a i oblika života koji ih kontroliraju", izjavio je novinarima ministar Shigeru Ishiba ističući da se radi o osobnom mišljenju.
Ministar je rekao da želi proučiti kako bi Snage za samoobranu mogle reagirati u slučaju iznenadne pojave letećih tanjura.
Prema mirnodopskom ustavu Japana, tim postrojbama je dopušteno intervenirati samo ako zemlji prijeti invazija strane države ili zbog ograničenih operacija izvan zemlje.
Ministar je svoj komentar dao dva dana nakon iznenadne izjave drugog čovjeka i glasnogovornika vlade Nobutake Machimure kako je "apsolutno uvjeren" u postojanje NLO-a
net.hr



dnevnici-NLO-a @ 11:09 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 19, 2007
Prije par tjedana u emisiji "Na rubu znanosti" (tema je bila "NLO u vijestima") mi se stalno jedna prica vrti po glavi,ali nikako nemogu nac neki tekst na netu koji govori o tome,a ide ovako:
Radnja se dogadja u Velikoj Britaniji gdje su policajci u obliznjoj šumi primjetili jaka svijetla i otisli su istraziti šta je to.
Kad su dosli do tog mjesta vidjeli su letjelicu trokutastog oblika kako lebdi 05-1m iznad tla.
Jedan od trojice policajaca se odvazio prici letjelici ,i kako ovaj kaze, čak ju je dodirnuo ,i naravno kao svaki dobar policajac imao je olovku i blokic u džepu te je zapisao par znakova sa letjelice.
Nakon par minuta letjelica je odletjela velikom brzinom...(obicno se govori o brzinama nekoliko 1000km/h).
Bilo je jos takvih slucajeva ali ovaj mi ostao poseban jer je covjek ipak dodirnuo letjelicu i ZAPISAO "registracije"...
(ako neko zna gdje se moze nac ta epizoda emisije bio bi mu zahvalan da mi javi)



dnevnici-NLO-a @ 18:41 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 18, 2007
Sumerani znali za 10. planet

Deseti planet u Sunčevu sustavu zapravo je otkriven prije nekoliko godina. Haker koji je provalio na internetsku stranicu na kojoj su čuvani podaci o novom planetu prisilio je astronome da svoje otkriće podijele s javnošću ranije nego što su namjeravali. Michael Brown, astronom s Kalifornijskoga tehnološkog instituta, otkrio ga je sa svojim suradnicima još 2003. godine, no otkriće nije kanio objaviti dok ne skupe još neke podatke.

Zanimljivo je da su ono što je za suvremene znanstvenike novost drevni Sumerani možda znali prije 6000 godina. Svoje su spoznaje zapisivali na glinenim pločicama koje su sačuvane do danas. U zapisima su govorili o takozvanom dvanaestom planetu. Planet je, prema njihovim navodima, četiri puta veći od Zemlje, kruži eliptičnom putanjom unutar Mliječne staze i u Sunčev sustav ulazi, približno, svakih 3600 godina.

Zato je taj svemirski putnik svrstan u planete koji kruže oko Sunca. Detaljno su ga opisali i rekli da na njemu obitava rasa bića zvana Anunnaki, a planet nazvan Nibiru pojavljuje se svakih 3600 godina. I u Kuranu se spominje čak jedanaest planeta, te Sunce i Mjesec. A na nama je da čekamo iduća otkrića

dnevnici-NLO-a @ 10:00 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, prosinac 15, 2007
Javna vojna tajna

Naravno, ni najškolovaniji stručnjaci nisu uspjeli otkriti od kojih je elemenata sastavljen materijal od kojeg se sastoji objekt ( ili objekti?) koji su pronađeni na teritoriju SAD. Konstatirano je da sadržava stanovite količine magnezija, nikla, kalaja i još čitavo čudo materija koje su nam potpuno nepoznate. Sastav, kao i tehnološki postupak izrade, još će dugo ostati velika i nerješiva tajna. Zanimljivo je da su sve raspoložive snage u bazi Edwards u stanju stalne pripravnosti. Razlog je za to - neprekidna pojava NLO-a iznad baze koja traje od trenutka kada je materijal prebačen u bazu. Razlog? Vjerojatno pogađate! Tako to izgleda kad se djeca igraju šibicama, i stalno strepe kada će ih roditelji kazniti.

Nedavno je još jedna stvar skrenula pažnju ufolozima. Prije nekoliko godina snimljen je dobro poznati film "Bliski susreti treće vrste" autora Stevena Spielberga. Iznenađujuća je činjenica da likovi ufonauta iz spomenutog filma u potpunosti odgovaraju izgledu posade koja se čuva u bazi Edwards (kao i još nekim). Sve je bilo u redu dok nije došlo do novih bliskih susreta treće vrste širom svijeta. Na pitanje u vezi s izgledom, odgovor je redovito glasio: "Potpuno su identični likovima iz - Bliskih susreta treće vrste -". Izjave očevidaca zabrinule su Ratno zrakoplovstvo. Takva sličnost ne može biti sasvim slučajna kada su opisi identični. Odgovorne su se osobe vjerojatno zapitale: "Ako se nešto hitno ne poduzme, moglo bi se pomisliti (ili možda OTKRITI ?!) da je Spielberg imao dozvoljen pristup najčuvanijim hangarima američke avijacije?!

Rezultati? Novi film Stevena Spielberga iste tematike - "E.T."!

Film "E.T." snimljen je za samo 63 dana! Snimanje je obavljeno izuzetno brzo i u gotovo nemogućem roku. Razlog za takvu užurbanost možemo samo pretpostaviti. A isto tako možemo samo pretpostavljati da li je Spielberg snimio taj film pod tim okolnostima jer je bio pod pritiskom vojnih vlasti. Taj je simpatični izvanzemaljac ipak zadržao neke "standardne" karakteristike - visinu od oko 130 cm., tanke udove, tanak vrat i veliku i neproporcionalnu glavu. Zašto je takav i zašto je film snimljen? Da bi se, možda, "spustila prašina" na "Bliske susrete treće vrste"?! Prosudimo sami.



dnevnici-NLO-a @ 18:48 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, prosinac 14, 2007
Bića većeg mozga

Ista je situacija i ako uzmemo da je Ratno zrakoplovstvo izjavilo kako se radi o meteorološkom balonu. Zbog običnog meteorološkog balona desilo se ovo:

- rančer Brasel je sedam dana zadržan u pritvoru u vojnoj bazi Roswell da bi se ispitalo da li je ikome pričao o onome što je pronašao na svome posjedu,
- čitavo je područje oko mjesta gdje je došlo do pada NLO-a blokirano jakom stražom i nikome nije bio dozvoljen pristup,
- novinarima kojima je sutradan (nakon što je pronađeni materijal dopremljen u bazu) dozvoljen pristup nije dopušteno da materijal dodirnu i opipaju ga, već samo da ga snimaju.

Sretna okolnost (ako je uopće možemo nazvati "sretnom") jest ta što je prilikom udara objekta o zemlju nekoliko tijela nesretne posade ispalo na zemlju kroz nastalu pukotinu na letjelici, te su ih slučajni očevici koliko-toliko uspjeli osmotriti i opipati. Taj je njihov izvještaj važan da bismo ga mogli usporediti s izvještajem o tim bićima koji su sastavili medicinski stručnjaci koji su obavili autopsiju mrtve posade u vojnoj bazi Edwards u Kaliforniji. Nakon što je materijal stigao u bazu Edwars, koliko je poznato (tj. s obzirom na ono {to je "procurilo" u javnost), smješten je u hangar br. 27. Naravno, u službenim izvještajima taj hangar "ne postoji, niti je ikad postojao", kao što je slučaj i s bazom Right Paterson i zgradom 18-a, oblast B.

Tijela mrtve posade (ili jedan dio tih tijela - neki izvještaji napominju i 39 do sada skupljenih tijela) smještena su u posebno napravljene kapsule od prozirne materije (stakla ili plastike) i vjerojatno su zaštićena od raspadanja i nekom odgovarajućom kemikalijom (vjerojatno formalin). Jedno od tijela nije odmah "konzervirano", već je predano timu stručnjaka da obave kompletnu analizu i autopsiju tijela. Opis tih tijela saznajemo od više ljudi kao na primjer Leonarda Stringfielda, Won Phopena, Teda Philipsa i jedne medicinske sestre koja je u toku autopsije vodila zapisnik, dok su joj liječnici diktirali podatke o anatomskoj konstituciji tijela. Sumiramo, njihovi opisi izgledaju otprilike ovako:

"Visina oko tri i po do četiri stope (od 115 do 130 cm). Glava je, prema našim standardima, velika u odnosu na grudni koš i udove. Premda se o kapacitetu mozga ne govori mnogo, on je neusporedivo veći od onoga kojim raspolažu ljudska bića. Glava i tijelo su bez ijedne dlake. Po nekim izvještajima, opažene su nježne malje na tjemenu. Oči su velike i duboke utonule, razmaknute i blago iskošene. Ni s jedne strane glave nisu opažene ušne školjke. Postoje samo nezaštićeni otvori. Nos je bezobličan, dok si nozdrve istaknute blagim izbočinama. Usta su veoma mala.

Ona sigurno nemaju funkciju otvora kroz koju se unosi hrana. Zubi se ne spominju. Vrat je relativno tanak. Ruke i noge su izrazito tanke. Na svakoj ruci se nalaze četiri prsta. Nema palca. Dva prsta su dvostruko duža od druga dva. Nokti na prstima su malo duži. Između prstiju nalazi se nježna kožica. Koža je sivkaste boje. Kod nekih bića koža je bila tamno-mrka, očito pougljena. Krv ne nalikuje na ljudsku ni po boji ni po sastavu. što se tiče organa za razmnožavanje, bilo je dosta razilaženja. Prema nekim izvještajima, ne postoji razlika među spolovima, dok su drugi tvrdili da postoje istaknute razlike između dva spola koje su slične onima kod ljudi. Izvještaji o unutrašnjim organima nisu bili dostupni".



dnevnici-NLO-a @ 11:50 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 13, 2007
Što je bilo dalje

Iako je materijal brzo, pažljivo i u što je moguće većoj tajnosti razmješten po vojnim bazama širom države, plamen znatiželje i interesa još uvijek je buktio. Vojne su vlasti imale velikih problema da slegnu gusto podignutu prašinu i oni koji su bili zaduženi za to nastojali su postići svoj cilj na sve moguće načine, i to u što kraćem roku. Novine su bile preplavljene vojnim demantima. Neki prvobitni izvještaji rekonstruirali su taj događaj pada NLO-a u Novom Meksiku na malo drugačiji način.

Spominjao se rančer iz Roswella koji je obavijestio šerifa da mu je jedan NLO preletio kuću i udario u obližnje drvo prilikom čega je eksplodirao. Još je uvijek bio u plamenu na njegovu posjedu kada je pristigla vojska i okupirala čitavo područje. Nikome nije bio dopušten pristup. Nakon nekoliko dana objavljena je fotografija jednog pilota koji u rukama drži dječji zmaj za čiji rep je pričvršćena aluminijska ploča veličine oko pola četvornog metra. Navodno je to bilo pomagalo kojim se koristilo Ratno zrakoplovstvo za ispitivanje novih radarskih uređaja, na taj način što bi se radarski signali odbijali od ploče i vraćali u radarsku antenu. Zbog "neke greške" zmaj je pao na ranč nedaleko od Roswella. Međutim, nije objašnjeno na koji je to način ta papirnato-metalna napravica mogla-eksplodirati! A zar bi zbog jednog bezazlenog zmaja čitavo područje bilo okupirano i zabranio se pristup?

Bez obzira na originalnost te rekonstrukcije, sigurno je samo jedno - Ratno zrakoplovstvo je po tko zna koji put dokazalo svoju nenadmašnu sposobnost pronalaženja "pronicljivih" objašnjenja oko problema vezanih za NLO-e.



dnevnici-NLO-a @ 18:53 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 12, 2007
Nestao poručnik Hout

Međutim, dvije godine nakon tog događaja (1949) saznalo se za kolekciju Bila Brasela. Odmah su ga posjetila četiri vojna lica. Nakon što im je Bil pokazao svoju kolekciju materijala, bio je prisiljen da im je preda. Objašnjeno mu je da je ta "gomilica metala veoma bitna za cjelokupnu nacionalnu sigurnost". Nakon toga još su jednom svi zajedno pretražili, sigurno taj najposjećeniji dio Braselova ranča. Nisu ništa pronašli. Bil je morao obećati da će im, ako još nešto pronađe, hitno predati. Međutim, to se više nikada nije dogodilo. Taj put je ranč potpuno bio očišćen od tog materijala i više se nikada nije pronašao ni najsitniji djelić.

Službeni stav vojnih vlasti je da je pronađeni predmet u stvari meteorološki balon. Na dan demantija preko tiska 9.7.1947. nekim novinarima je dozvoljen pristup u vojnu bazu Roswell. U posebnoj prostoriji dozvoljeno im je da fotografiraju pronađeni materijal, ali s udaljenosti od dva metra. NISU GA SMJELI DODIRIVATI, JER JE STRAŽA ČUVALA PRISTUP. ZATIM JE TAJ MATERIJAL ODNESEN I DONESEN JE DRUGI KOJI JE ZAISTA PRIPADAO METEOROLOŠKOM BALONU. TEK SU GA TADA NOVINARI SMJELI DRŽATI U RUKAMA I OPIPAVATI. - Priznat ćete, veoma naivna igra. Oficiri zaduženi za taj slučaj nađeni materijal su opisivali kao veoma osjetljiv i lomljiv (a istina je sasvim suprotna). Mnogo gluposti je tada bilo izmišljeno da bi se smirila javnost. Poručnik Hout je nakon onog članka "hitno ušutkan s nekoliko specijalnih poziva iz Washingtona", zatim smijenjen i više nitko za njega nije čuo. Nakon dva dana materijal je hitno prebačen u vojnu bazu Edwards u pustinji Mojave u Kaliforniji (znamo je po tome što je u toj zračnoj bazi vršeno slijetanje "space-shutla" za vrijeme prvih letova), zatim jedan dio u Fort Wort, jedan dio materijala u bazu Right Peterson (Ohio) i jedan dio u glavnu bazu CIA-e (Virginija). Taj razmještaj je bio nužan jer materijal više nije bio siguran u bazi Roswell. Transport je vršen uz pomoć velikih kamiona do baze Edwards, te uz pomoć bombardera B-29 za ostale baze. To su potvrdili ljudi koji su sudjelovali u transportu, ali koji više nisu pod utjecajem vojske.

Pristali su dati svoje izjave, pod uvjetom da ostanu anonimni (intervjui s njima vršeni su u periodu između 1979. i 1981. godine). Hitno su oformljene specijalne vojne jedinice za takve slučajeve transporta, koje su spremne u bilo koje doba preuzeti materijal u bilo kojem dijelu države. Materijal i leševi posade tada su postali dobro osigurani i istraživanje na njima je moglo početi.

Što je bilo dalje

Iako je materijal brzo, pažljivo i u što je moguće većoj tajnosti razmješten po vojnim bazama širom države, plamen znatiželje i interesa još uvijek je buktio. Vojne su vlasti imale velikih problema da slegnu gusto podignutu prašinu i oni koji su bili zaduženi za to nastojali su postići svoj cilj na sve moguće načine, i to u što kraćem roku. Novine su bile preplavljene vojnim demantima. Neki prvobitni izvještaji rekonstruirali su taj događaj pada NLO-a u Novom Meksiku na malo drugačiji način.

Spominjao se rančer iz Roswella koji je obavijestio šerifa da mu je jedan NLO preletio kuću i udario u obližnje drvo prilikom čega je eksplodirao. Još je uvijek bio u plamenu na njegovu posjedu kada je pristigla vojska i okupirala čitavo područje. Nikome nije bio dopušten pristup. Nakon nekoliko dana objavljena je fotografija jednog pilota koji u rukama drži dječji zmaj za čiji rep je pričvršćena aluminijska ploča veličine oko pola četvornog metra. Navodno je to bilo pomagalo kojim se koristilo Ratno zrakoplovstvo za ispitivanje novih radarskih uređaja, na taj način što bi se radarski signali odbijali od ploče i vraćali u radarsku antenu. Zbog "neke greške" zmaj je pao na ranč nedaleko od Roswella. Međutim, nije objašnjeno na koji je to način ta papirnato-metalna napravica mogla-eksplodirati! A zar bi zbog jednog bezazlenog zmaja čitavo područje bilo okupirano i zabranio se pristup?

Bez obzira na originalnost te rekonstrukcije, sigurno je samo jedno - Ratno zrakoplovstvo je po tko zna koji put dokazalo svoju nenadmašnu sposobnost pronalaženja "pronicljivih" objašnjenja oko problema vezanih za NLO-e.



dnevnici-NLO-a @ 16:13 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 11, 2007
Indijansko pismo na letjelici

Na našu sreću, Barni Barner je prekršio riječ koju je dao vojnim vlastima, te je u veljači 1950. g. svoj doživljaj ispričao svojim najboljim prijateljima L. W. Vernu Maltazu i njegovoj supruzi, od kojih za ovo i saznajemo. Mnoge pojedinosti vezane za ovaj slučaj saznale su se na ovakav indirektan način, jer su se očevici ipak pribojavali (s punim pravom) da će imati posla s vojskom ako nešto procuri u javnost. Najbolji primjer za tu tvrdnju može nam pružiti poručnik Walter Hout, koji je u to doba bio u vojnoj bazi Roswell zadužen za informacije i objavljivanje u lokalnom tisku. Naime, on je sutradan (8.7.1947.) u lokalnim novinama objavio kratak članak koji je izgledao otprilike ovako:

"Mnoge priče o čudnim letećim diskovima koje se pojavljuju u posljednje vrijeme, jučer su konačno potvrđene. Obavještajna služba roswellske vojne zrakoplovne oblasti imala je sreću da dođe do jednog takvog objekta, koji je pronađen na jednom ranču nedaleko od Roswella. Po hitnom postupku predmet je prebačen u vojnu bazu Roswell gdje je pregledan i ispitan. Opširniji podaci o letjelici još uvijek nisu poznati."

Iz samog izvještaja je očito da se poručnik Hout zaletio svojim člankom. To se može zaključiti i iz toga što se napominje da je objekt pronađen na ranču u blizini Roswella, što se u stvari odnosi na ranč Vilija Brasela. Materijal koji je on pronašao također je odmah prebačen u vojnu bazu na identičan način kao i materijal i objekta iz Magdalene ({što znači uz temeljito pročešljavanje terena i skupljanje i najsitnijih krhotina). Nakon tog članka nastala je opća uzbuna u javnosti. Čitavu noć u vojnoj bazi u kojoj se nalazio materijal zvonili su telefoni. Pristizali su pozivi iz gotovo svih krajeva svijeta.

Vojnim je vlastima postalo "gusto" i morale su se poduzeti hitne mjere da se spasi ono što se spasiti može. Slijedećeg dana novine su bile preplavljene demantijima koje su uputile vojne službe obavještenja. Da demanti ne bi izgledao apsolutno apsurdan, objavljeno je da je pronađeni predmet u stvari meteorološki balon. Tolika zainteresiranost vojske ne bi nas trebala začuditi ako obratimo pažnju na strukturu materijala koji je pronađen. Opis pronađenog materijala dao nam je Braselov sin Bil koji je u vrijeme događaja već bio oženjen. Bil kaže da mu otac nikada nije opisivao materijal koji je pronađen na ranču, ali to i nije bilo potrebno, jer je i on sam imao dio tog materijala (unatoč tome što je vojska "pročešljala" čitavo područje na kojemu je taj metal nađen). Otac mu je pokazao mjesto na kojemu je bio materijal i svaki bi put poslije jačeg pljuska neke krhotine bile otkrivene na površini, jer bi se zemlja s njega isprala.

Bilo je nekoliko vrsta materijala. Sve su to bili veoma sitni dijelovi i izuzetno lagani. Jedna vrsta materijala podsjećala je na drvo, ali je bilo jasno da je u osnovi metalne prirode, kao i sav ostali materijal. Na tome materijalu nije se mogla napraviti ni najmanja ogrebotina, a isto tako bio je nesalomljiv, iako se mogao savijati. Druga vrsta materijala sličila je na aluminijsku foliju, ali malo tamnije boje. Mogao se savijati na sve moguće načine, ali se nije mogao iskidati. Mogao se i zgužvati, ali čim bi bio ispušteni iz ruke zauzimao bi svoj prvobitni izgled. Bil napominje i to da mu je jednom otac rekao (iako o tome nije razgovarao gotovo nikad) da su mu u vojnoj bazi objasnili da TAJ MATERIJAL NE POTJEČE S NAŠEG PLANETA!.

Nijedan od tih materijala nije djelovao prirodno, i kao da je sve bilo od sintetike. Bil također napominje da je njegov materijal bio bez ikakvih oznaka, ali se prisjeća da mu je otac jednom rekao da je na materijalu koji je on pronašao i koji je sada u posjedu vojnih vlasti bilo oznaka KOJE SU GA PODSJEĆALE NA PETROGLIFE KOJI SU STARI INDIJANCI UCRTAVALI NA STIJENE!



dnevnici-NLO-a @ 21:16 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 10, 2007
Jedan od svakako najpoznatijih UFO slučajeva je slučaj Roswell. U ljeto 1947. godine, u SAD-u je bila velika količina pojava NLO-a. Negdje tamo početkom srpnja W.W. "Mac" Brezel", rančer iz New Mexica, sa djecom susjeda Floydom i Lorettom Proctor, krenuo je provjeriti ovce, nakon oluje koja se dogodila prethodne noći. Putem su nailazili na čudne komade metala, raštrkane većim dijelom puta. Jedan je komad odnio i ocu djece koja su ga pratila putem, a koji mu je rekao kako bi mogao držati komade NLO-a ili nečega što bi moglo biti vladin projekt. Dva dana nakon događaja, slučaj je prijavio šerifu Georgeu Wilcoxu, koji je stvar pak prenio majoru Jesseu Marcelu iz 509 Bomb Group. Prostor gdje se stvar dogodila vrlo je brzo zatvoren za javnost, a pojavio se službeni izvještaj koji je govorio kako je srušeni disk oporavljen. No, vrlo brzo nakon prvog izvještaja, pojavio se drugi, koji je govorio kako je pao meteorološki balon.

U međuvremenu, Glenn Dennis, mladić koji je radio u Ballard Funeral Home (pogrebno poduzeće), primio je neobičan zahtjev iz mrtvačnice vojne baze. Oficir koji je tamo radio, upitao ga je kako sačuvati tijela, koja su bilo izložena vanjskim utjecajima nekoliko dana, ali trebao je i male hermetički zatvorene lijesove. Glenn je otišao u bazu, gdje je vidio čudne krhotine sa gravurama, kako vire iz ambulatnih kola. U bolnici baze, htio je popričati sa medicinskom sestrom koju je poznavao, ali ih je u tome spriječila vojna policija. Sutradan su se našli, i ona mu je nacrtala tijela koja su našli. Nakon nekoliko dana dobila je premještaj u Englesku. Vojska je nesumnjivo na radarima promatrala kretanje NLO-a, a zabilježili su i njihov pad.

Godine 1995. kongresmen Steven Schiff, zatražio je od US General Accounting Officea, da rasvijetli slučaj. GAO je utvrdio kao su mnogi dokumenti Roswell Army Air Helda (RAAF) nestali ili su uništeni. Tako primjerice nedostaju RAAF administrativni dosjei od ožujka 1945. do prosinca 1949. godine i RAAF izlazne poruke od listopada 1946. do prosinca 1949. godine. Podataka o tome tko je dokumente uništio nema. Osim toga, sve ispitane agencije poput FBI, CIA, NSA i drugih negirale su postojanje bilo kakvog incidenta. Projekt Blue Book, koji pokriva sva ovakva događanja vezana uz Air Force ne spominje slučaj Roswell niti na jednom mjestu. Teorija o Roswellu je mnogo, a uz sam Roswell vezana je i grupa Majestic 12. Riječ je o grupi od dvanaest ljudi, regrutiranih iz vojske, znanosti i tajnih službi. Priča kaže, kako su oni bili zaduženi za kontakt sa vanzemaljcima, a po nekim izvorima dva su aliena bila živa kada se NLO srušio. No, nitko nikada nije potvrdio da se Majestic 12 sastao povodom ovoga, niti je službeno potvrđeno postojanje ove grupe. Ipak, jedan od dokumenata deklasificiran 1975. godine potvrđuje kako su tajne službe željele staviti pod nadzor različite grupe koje se NLO fenomenom bave, što je samo jedan od dokaza kako imaju i nešto za sakriti. U svakom slučaju, Majestic 12 je interesantna tema o kojoj će naravno biti još riječi, u ovoj rubrici.

Što se samog Roswella tiče, postoji oko 300 svjedoka, preko rančera, vojnih osoba, predstavnika zakona i reda, a sumnjivo je i što su dana dva izvještaja; u prvom je potvrđeno kako je pronađen leteći disk, a drugi je stvar opovrgao navodeći kako je tek riječ o meteorološkom balonu. Ipak, konkretni dokaz, poput komada broda ili slika aliena ne postoji. Moguće je, kako se stvar dogodila blizu vojne baze da je doista riječ o nekakvoj tajnoj letjelici US vojske, no opet, sumnjivo je uništavanje dokumenata o cijelom slučaju. Neki od teoretičara/analitičara ukazuju na činjenicu kako je neposredno nakon događaja izmišljen tranzistor, pa tvrde kako je tranzistor zapravo donio alien brod koji se srušio u Roswellu. U svakom slučaju teorija je mnogo. A siguran sam da će doći trenutak, kada ćemo saznati koja je bila najbliža istini.

Slučaj Roswell   Priča počinje 2.7.l947. godine nedaleko od mjesta Roswell (New Mexico-SAD). Vili V. Brasel bio je na ranču te večeri sa dvoje mlađe djece. Iznenada je počela snažna oluja s grmljavinom koja nije prestajala. Brasel je imao dojam kao da gromovi stalno udaraju u jedno mjesto, kao da ih je baš tamo nešto privlačilo. Pomislio je da se možda odmah ispod površine nalaze naslage nekog minerala ili slično, te da je to uzrok. Međutim, o tome nije mnogo razmišljao sve dok nije začuo neku čudnu podmuklu eksploziju koja ga je podsjetila na neki jači udar groma, ali s obzirom na zvuk u tu svoju pretpostavku nije bio odviše siguran. Sutra je otišao do pašnjaka da pregleda svoje stado ovaca, ali je pronašao nešto sasvim neočekivano, o čemu nije mogao ni sanjati. Na prostoru dugom oko četvrt milje i širokom nekoliko stotina stopa pronašao je gomile razbacanog metala. Imao je dojam da taj materijal potječe od nekog predmeta koji se raspao visoko u zraku. Prema rasporedu krhotina zaključio je da se taj predmet kretao prema Socorru, jugozapadno od njegova ranča.

O tome što je pronašao na svom ranču nije razmišljao kao o nečemu ozbiljnom. Tek nakon nekoliko dana odlučio je da slučaj prijavi oblasnom šerifu. Kao što se to u ustaljenoj praksi događa, šerif je o tome obavijestio najbližu vojnu bazu, a zahvaljujući tome Vili Brasel je završio u - zatvoru u vojnoj bazi Roswell i to na sedmodnevnom ispitivanju da bi se ustanovilo je li nekome pričao o onome što je pronašao. Razlog za toliko interesiranje vojnih vlasti možemo potražiti u priči koju je ispričao inženjer federalne vlade Gradi L. Barni Barnet. Ona otprilike glasi ovako:

Disk s neba
"Radio sam u blizini Magdalene u Novom Meksiku. Jednog jutra pažnju mi je privukla svjetlosna refleksija koja se odbijala od nekog metalnog predmeta udaljenog milju do milju i po. Potrčao sam u tom pravcu misleći da je u toku noći došlo do neke avionske nesreće. Kada sam stigao na to mjesto, ustanovio sam da metalni objekt nije avion, već jedan golemi disk širok dvadeset i pet do trideset stopa. Dok sam pokušavao da na neki način odredim što bi to moglo predstavljati, primijetio sam da mi u susret prilazi grupa ljudi. Kasnije su mi objasnili da su pripadnici jedne arheološke grupe sa sveučilišta u Pennsylvaniji, te da u i oni u prvi mah pomislili kako se radi o srušenom avionu. Nekoliko trenutaka kasnije primijetio sam da su se okupili oko nečega na zemlji. Prišao sam i ugledao što im je to privuklo pažnju: na tlu, neposredno ispod velike pukotine na objektu, nepomično je ležalo tijelo nekog čudnog bića. Pogledao sam unutar objekta i ugledao još nekoliko tijela. U odnosu na nas bili su veoma neobični: glave su im bile goleme i neproporcionalne u odnosu na tijelo, nisu imali kose, tijelo im je kržljavo, vrat, ruke i noge bili su izuzetno tanki. Na sebi su imali neku vrstu tamnih jednodijelnih kombinezona tijesno pripijenih uz tijelo i nisu bili visoki - najviše 130 cm. Sličili su na ljude, ali to svakako nisu bili. Na okruglim glavama dominirale su male, razmaknute, uvučene i blago iskošene oči, što znači da su usta, nos i uši bili gotovo neprimjetni. Naime, umjesto tih organa imali su male otvore i rupice. Na kombinezonima se nije mogao primijetiti nikakav pojas, patent, kopča ili dugmad. Sva bića (njih oko šest) bila su mrtva i mislim da su svi bili muškarci. Bio sam toliko blizu da sam ih pokušao dotaknuti, ali to nisam mogao jer su nas iznenada udaljili s mjesta nesreće.

Kada smo se osvrnuli oko sebe ugledali smo da je vojska blokirala čitavo područje. Bilo je mnogo naoružanih vojnika koji su stigli s nekoliko velikih kamiona. Nama je prišao jedan oficir i rekao da se što prije udaljimo s tog mjesta, jer je za to nadležna vojska. Naredio nam je da o tome što smo vidjeli nikome ne pričamo ni po kojim uvjetima. Rekao nam je da je to naša patriotska dužnost i da je od velike važnosti za sigurnost države."

Tajanstveni objekt je odmah uklonjen s tog mjesta, uključujući i nesretnu posadu. Dovezli su jedan veliki kamion i u njega pokupili i utovarili svaki pronađeni djelić materijala. Svakome od slučajnih očevidaca je napomenuto da je nepatriotski pričati o takvim stvarima. Ostaci letjelice, kao i tijela mrtvih članova posade prevezeni su u vojnu bazu Roswell tog 7.7.l947. godine.



dnevnici-NLO-a @ 18:43 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, prosinac 8, 2007




U tom žitnom krugu je na tlu pronađeno ptičje gnijezdo puno jaja. Žito je bilo položeno oko gnijezda i 
nijedno jaje nije bilo razbijeno.





dnevnici-NLO-a @ 21:24 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
petak, prosinac 7, 2007
 Evo malo NLO-a i u mom kraju :)
Elipsasti tragovi u selu Izbično iznad Širokog Brijega.
I dok je dio mještana rado prihvatio tezu da je tragove ostavio NLO, tadašnja vlast je sve to ignorirala. No, nikada nije ponuđena relevantna znanstvena teza, iako su se tragovi ponavljali godinama, a na koncu je čak i tlo na kojem su se pojavljivali potonulo.

       






dnevnici-NLO-a @ 14:41 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 6, 2007
U Lukijanovim Istinitim povijestima, napisanim prije 2,100 godina, opisuje se let na Mjesec. Taj
opis kao da potječe od nekog današnjeg astronauta:
"Nastavljajući naš let u svemir, sedam dana i isto toliko noći, osmog dana smo ugledali pred
sobom nešto poput Zemlje. Bio je to blještavi otok koji je oko sebe širio svjetlo".
Ovo su, svakako, nevjerojatni zapisi ljudi u pradavnim vremenima prije čak 5000. godina.
Treba li povjerovati takvim zapisima? Mislim da da, jer ono što su vidjeli ti ljudi sigurno nisu
bili avioni niti sateliti. To je bilo nešto neidentificirano.

Jedan od instituta za istraživanje ističe: ˝Prije mnogo tisućljećja Indiju su
posjećivale letjelice zvane vimana˝.
http://img260.imageshack.us/img260/7324/scan00056up.jpg
Njihovi letovi su opisani u jednoj od Indijskih svetih knjiga: ˝Nakon što se rastao od božica
i mudraca i nakon što je skupio neke životinje, kola i oružje, te neke mehaničke uređaje,
otišao je prema vimani (iz Mahabharate).
Jedan od najvećih poznavaoca Indije dr. Richard Thompson ističe: ˝Prije mnogo tisućljećja
Zemlju su posjećivali izvanzemaljci. Bila su to bića koja su imala tako razvijenu tehnologiju da
su mogli putovati sa planete na planetu, tako da su tijekom posjeta Zemlji utjecali na razvoj
društva u Indiji.˝ A kao vrlo čvrst dokaz ističe jedan od vrlo cijenjenih Indijskih svetih
tekstova Natyasastra u kojem piše: ˝Indijski sveti hramovi bili su građeni po uzoru na
letjelice.˝ Ako je to točno, onda smo otkrili kako su hramovi izgrađeni, i kako je kupola
teška čak 80 tona došla na vrh hrama Brhadishvara, očito je da su Indijci imali pomoć
˝sa strane˝.
Po ufološkim istraživanjima hramovi u Indiji su zapravo preslike vimana, a dokaz je tekst
˝Yukikalpa-tatatu od Bohe˝, u kojem piše kako su svemirci dolazili sa svojim letjelicama te
provodili vrijeme sa ljudima.



dnevnici-NLO-a @ 12:48 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 4, 2007

Evo jedna zanimljiva slicica...samo u današnje vrijeme fotoshopa ni u šta ne smijemo odmah vjerovat



dnevnici-NLO-a @ 17:33 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 3, 2007


Rub izgubljenog svijeta, Trokut smrti, Groblje Atlantika, Zona sumraka, Vražji trokut, Bermudski trokut - sve su to nazivi za imaginarno područje na Atlantiku uz koje se vezuju misteriozne priče o nerazjašnjenim nestancima brodova, ljudi i zrakoplova, neobičnim svjetlima, vodenim vrtlozima i sličnim pojavama.
Bermudski trokut je od 1945. godine "progutao" nekoliko stotina

zrakoplova i brodova, te više od 1000 ljudi. Uz najčuveniji nestanak, onaj "leta 19" 1945.godine, nesreće koje su izazvale najviše zanimanja javnosti su:

1918.: brod USS Cyclops nestao je zajedno s 300 ljudi na putu iz Barbadosa u Baltimore
1941.: brodovi Proteus i Nereus nestali na odvojenim putovanjima s Djevičanskih otoka u SAD
1947.: vojni C-45, supertvrđava, nestao je 100 milja od Bermuda
1948.: četveromotorni Tudor IV. izgubljen s 31 žrtvom
1948.: DC-3 izgubljen s 32 putnika i posadom
1949.: nestaje drugi Tudor IV.
1950.: golemi globemaster američkih zračnih snaga - izgubljen
1950.: američki teretni brod SS Sandra, 350 stopa dugačak, potonuo bez traga
1952.: britanski transportni avion york izgubljen s 33 čovjeka
1954.: Lockheed constellation američke mornarice nestao s 42 osobe
1956.: hidroavion Martin P5M američke mornarice nestao s 10 članova posade
1962.: KB-50, tanker-avion američkih zračnih snaga - izgubljen
1963.: Marine Sulphur Queen, 425 stopa dugački američki teretni brod, nestao s kompletnom posadom. Nikad nisu poslali SOS niti je ikad nađen ikakav ostatak broda
1963.: dva golema stratotankera američkih zračnih snaga nestaju na jednostavnoj vježbi
1963.: nestaje cargo master C-132
1967.: vojni YC-122 pretvoren u teretni avion - izgubljen
1970.: francuski teretnjak Milton Iatrides nestao
1972.: njemački teretnjak Anita, 20.000 tona, nestao s 32 člana posade

Posljednji nestanak

U srpnju 1997. godine na području Bermudskog trokuta britanska je fregata našla napuštenu jahtu. Jahta je, kako se pokazalo, pripadala Ralfu Shillingu i njegovoj supruzi, njemačkom paru čiji je nestanak prijavljen deset mjeseci prije. Časnici s britanske fregate zamijetili su čudan izgled jahte: bila je bez jedara, konopci su visjeli, a unutra je pronađena odjeća, pune pepeljare i otvorena knjiga koja je izgledala kao da ju je netko ostavio samo na trenutak...
O nestanku brodova i aviona u Bermudskom trokutu bilo je nekoliko teorija, a najprimamljivija je ona o crnoj rupi i mišljenje da su putnici i objekti nestali u nekoj drugoj dimenziji. No, posljednja znanstvena istraživanja otkrila su da je nestanak na tom području zapravo moguć zbog negativne gravitacije koja onemogućava pravilno pokazivanje smjera na kompasima. Riječ je o velikom prostoru s mnogo otočića koji se s visine svi čine istima te je lako izgubiti orijentaciju.

To se dogodilo i letu 19 – marinci više nisu znali lete li iznad Meksika ili Floride i u kojem smjeru da lete, sve dok nisu ostali bez goriva. Na tako velikom prostoru teško je pronaći avion koji je pao i nestao pod površinom oceana. Na kraju krajeva, u Bermudskom trokutu leži i najdublja točka Atlantskog oceana. Što se brodova tiče, otkriveno je da na tom području postoje morski virovi koji nastaju od podzemnih potresa, toliko snažnih da su u stanju potopiti, tj. usisati cijeli brod.


dnevnici-NLO-a @ 13:20 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
chat
Anketa
Vjerujete li u vanzemaljce?



Linkeri
JESTE ZA MALO RAZBIBRIGE!?
Index.hr
Nema zapisa.